Na Balkanu postoji jedan keks koji budi uspomene, donosi osjećaj doma i neizostavan je dio svakodnevnice već gotovo šezdeset godina – riječ je, naravno, o Plazma keksu. Ovaj slatki klasik, duboko ukorijenjen u kulturu i svakodnevicu ljudi, prvi put je proizveden 1967. godine u Požarevcu, i od tada postaje gotovo sinonim za djetinjstvo, udobnost i jednostavno zadovoljstvo.
U prepoznatljivom crvenom pakovanju, Plazma je za mnoge više od keksa – ona je podsjetnik na djetinjstvo, međuobrok u žurbi, oslonac kad zatreba energija i nezaobilazan dio mnogih kućnih recepata. Njena duga prisutnost na tržištu učinila je da se “urezala u kolektivno pamćenje čitave regije.” Oni koji pamte starija vremena, sjetiće se i ikonične kutije sa likom nasmijane djevojčice koja je krasila prednju stranu pakovanja.
Ta djevojčica, čiji osmijeh i danas mnogima izmami nostalgiju, zove se Aleksandra Nedošan, porijeklom iz Kikinde. Njeno lice postalo je zaštitni znak Plazme kada je 1999. godine, sa samo četiri i po godine, pobijedila na takmičenju “Glazbeni tobogan”. Među više od 2000 prijavljenih djevojčica, baš ona je izabrana da predstavlja omiljeni brend.
U to vrijeme, kako sama priznaje, nije bila svjesna značaja koji nosi ta uloga. Aleksandra je u jednoj izjavi za Telegraf priznala da joj je sve to tada djelovalo kao zabava, druženje i igra. Međutim, uskoro su došle reklame, fotografisanja i kalendari – tada je shvatila da se nalazi u centru pažnje. Bambi, kompanija koja stoji iza Plazme, redovno joj je slala poklone i slatkiše za rođendane i praznike, a ona ih je rado dijelila s ostalom djecom.
Do 2006. godine, Aleksandra je bila poznata kao “dijete Bambija”, simbol Plazme i nježnosti koju ona nosi. Nažalost, preko novina je saznala da više nije zaštitno lice brenda, što joj nije bilo lako da prihvati. Ipak, ona ostaje posljednje dijete čiji je osmijeh krasio kutiju najpoznatijeg keksa u regiji.
Kroz godine, Aleksandra se nije izgubila iz vida. Pokazala se kao svestrana i talentovana mlada žena. U jednom od svojih intervjua, otkrila je da se bavila folklorom, bila članica pjevačke grupe i pojavila se u nekoliko muzičkih spotova. Osim toga, odlučila je da svoje obrazovanje nastavi u oblasti zdravstva – upisala je studij primaljstva na Visokoj zdravstvenoj školi. Iako je odrasla i promijenila se, mnogi je i dalje pamte pod nadimkom “Bambika”, koji i dalje koristi na svom Facebook profilu, iako je prezime sada Majstorović umjesto Nedošan.
Osim Plazme, i smokve zaslužuju svoju priču. Ovo voće, koje simbolizira plodnost i blagostanje, poznato je ljudima još od antičkih vremena. Smokve su se uzgajale u Egiptu, Grčkoj i Rimu, a posebno su bile cijenjene zbog svojih ljekovitih svojstava i slatkog okusa. Rimljani su ih, recimo, smatrali afrodizijakom, dok su se u budističkoj tradiciji smokve vezivale za prosvjetljenje – Buddha je, prema predanjima, meditirao ispod smokvinog drveta kada je dosegao prosvjetljenje.
Nutritivno gledano, smokve su prava riznica zdravlja. Bogate su vlaknima, kalijem, vitaminima K i B6, te brojnim antioksidansima. Samo pet smokava može zadovoljiti i do 20% dnevnih potreba za vlaknima, što ih čini odličnim saveznikom za zdravlje probave i snižavanje kolesterola. Njihov prirodni šećer daje im karakterističnu slatkoću, a sušene smokve su naročito popularne jer zadržavaju većinu svojih korisnih svojstava i dugo traju.
U kulturološkom smislu, smokve su duboko ukorijenjene u mitologijama i običajima – u Grčkoj su povezivane s božicom Demetrom, u Indiji sa plodnošću i blagostanjem. I danas su neizostavne u mediteranskoj kuhinji, gdje se koriste u predjelima, desertima, pa čak i kao prilog glavnim jelima. Zahvaljujući svojoj otpornosti na sušu i lakoći uzgoja, smokve su jedno od najstarijih kultivisanih voća koje i dalje čuva svoju važnost kroz vrijeme.
Bilo da se radi o keksu koji nam je obilježio djetinjstvo, ili o voću koje nas spaja s antičkom prošlošću, jasno je da i Plazma i smokve nose sa sobom više od ukusa – one čuvaju uspomene, simboliku i zdravlje. Aleksandra Nedošan kao lice Plazme i smokva kao simbol života – dva naizgled različita svijeta, ali oba duboko ukorijenjena u našoj kolektivnoj svijesti.
