Monika Seleš je rođena u Novom Sadu (Jugoslavija) i svjetska je teniska zvijezda. Do svoje 20. godine osvojila je osam od svojih devet Grand Slam naslova. Njezinih bi trofeja na najvećim turnirima sigurno bilo mnogo više da joj karijeru nije poremetio neobičan incident na teniskom terenu. Dana 30. travnja 1993. godine, tijekom meča s Magdalenom Malevom na terenu u Hamburgu, Monicu Seleš nožem je izbo vatreni obožavatelj njemačke tenisačice Steffi Graf. Stadionom je odjeknuo vrisak. Günter Parche želi pomoći svojoj miljenici da se vrati na vrh WTA ljestvice, ali posljednjih godina ne zna kako izaći na kraj s pet godina mlađom Seleš. Stoga je iskoristio dolazak Monike Seleš u Njemačku.
U pauzi osmine finala došetala je do prvog reda tribina, gdje ga je od žrtve dijelio pola metra visok reklamni pano. Izvadio je nož i zabio joj ruke u leđa. Parsh je smjesta bio spriječen od strane publike, spriječivši ga da napravi još više štete. Iako je kuhinjski nož bio dugačak više od dvadesetak centimetara, Paš je Moniki Seleš uspio zabiti kuhinjski nož u leđa, samo centimetar i pol duboko. Parsh je dugo planirao događaj koji bi promijenio povijest ženskog tenisa.
- Tada je 38-godišnjak upao u probleme jer je uhodio tenisačicu Steffi Graf. Na kraju, ozljede nisu bile ozbiljne i rane su zacijelile u roku od mjesec dana, ali um žrtve nije. U znak protesta Monika Seleš nikada više nije nastupila u Njemačkoj. Sud ga je prethodno proglasio neuračunljivim i osudio ga na uvjetnu kaznu i obvezno psihijatrijsko liječenje.
DODATNI TEKST:
U drugom dijelu našeg današnjega članka, donosimo vam jednu jako emotivnu i poučnu priču. Naime, sve se dešavaalo u jednom manjem mjestu u Aziji, a u glavnoj ulozi je jedna starica….
Priča o bogatoj starici iz Šangaja koja je cijelo svoje imanje, procijenjeno na oko 2,5 milijuna eura, ostavila kućnim ljubimcima, izazvala je burne reakcije i rasprave na društvenim mrežama. Nekonvencionalni izbor gđe Liu nije bio impulzivan; nego je proizlazio iz dubokih emocionalnih ožiljaka i razočaranja. U početku je namjeravala svoju imovinu prenijeti na svoju djecu, ali je zbog njihovih postupaka revidirala svoju oporuku i odlučila pokloniti svoje bogatstvo životinjama koje su joj pružale ljubav i utjehu u kasnijim godinama – svojim psima i mačkama.
Kad je gospođi Liu postalo loše i bila prikovana za krevet, tražila je podršku od svoje troje odrasle djece. Nažalost, umjesto da joj ponude suosjećanje i pomoć, ukazivali su na to da je ona veći teret. Kako je vrijeme prolazilo, njihovi rijetki pozivi i posjeti smanjili su se gotovo na nulu. Teška srca podijelila je sa svojim prijateljima: “Cijeli svoj život posvetila sam njima, školovala sam ih i zbrinjavala ih na sve moguće načine.
Ipak, kada mi je pomoć bila najpotrebnija, napustili su me. Kako je vrijeme prolazilo, djeca su se udaljila od nje, a baka Liu je postupno shvatila da je njezina obitelj gleda kao na teret. Prolazili su mjeseci bez poziva ili poruke od svoje djece, ostavljajući je s dubokim osjećajem usamljenosti. Njezina veza s kućnim ljubimcima postala je jača tijekom tog vremena, jer su joj svakodnevno nudili društvo i bili uz nju. Naposljetku, to ju je potaknulo da odluči prenijeti svoju imovinu na one kojima je iskreno stalo do nje.
Namjera joj je bila novac ostaviti izravno svojim ljubimcima, no kineski zakon to zabranjuje. Slijedom toga odredila je veterinarsku ambulantu kao primatelja svoje imovine, uz uvjet da se sredstva koriste isključivo za brigu o njezinim kućnim ljubimcima i njihovom podmlatku. Ovaj izbor izazvao je značajnu pozornost i potaknuo brojne rasprave na društvenim mrežama. Dok su neki ljudi pokazali suosjećanje za njezinu odluku, drugi su bili zatečeni razmjerom njezine boli, zbog koje je u potpunosti izostavila svoju djecu iz oporuke. Jedan je korisnik primijetio:
“Ovo je očajnički postupak žene koja se suočila sa značajnim razočaranjima onih do kojih joj je stalo.” Drugi komentari ponavljaju ovo mišljenje, navodeći: “Da su se moja djeca ovako ponašala prema meni, ja bih odgovorio slično!” ističući nužnost poštivanja roditelja. Ženina situacija istaknula je vrijednost ljubavi i pažnje u kasnijem životu, a za mnoge je naglasila ideju da osjećaj sigurnosti može proizaći iz veza s kućnim ljubimcima kada osobni odnosi posustanu.
