Danas proćitajte priću o nasa dva napopularija pevaća koji su igrom sudbine ostali slepi,saznajte više u nastavku teksta…..
Braća Saša i Dejan Matić, poznati muzičari sa Balkana, već decenijama prisutni su na sceni i rado slušani u svim krajevima regiona. Iza njih stoje brojni hitovi, ali i jedan težak početak koji im je u ranom djetinjstvu obilježio čitav život. Iako mnogi misle da su rođeni slijepi, istina je da su po rođenju imali vid, a da je do gubitka vida došlo nekoliko dana kasnije – navodno zbog greške medicinskog osoblja.
Njihova majka, Dragica Matić, nosila je blizance u urednoj trudnoći, ali je do porođaja došlo u šestom mjesecu. Dječaci su odmah po rođenju prebačeni u bolnicu u Zagrebu gdje su smješteni u inkubatore, što je uobičajena praksa kod prijevremenih poroda. Međutim, tokom narednih dana došlo je do komplikacija koje su dovele do potpunog gubitka vida.
Prema onome što su braća kasnije govorila, vjeruje se da je do toga došlo zbog nemara jedne osobe u medicinskom osoblju. Iako nikada nije zvanično utvrđeno ko je kriv, Dejan je u jednoj izjavi rekao da ne zna da li je to bila sestra ili doktor, ali da vjeruje kako se radilo o ozbiljnom propustu. “Ako je nemar igrao ulogu – jeste”, kazao je on, priznajući da nije želio tada tražiti pravdu već se pomirio sa situacijom.
U godinama koje su uslijedile, postojali su i prijedlozi da bi možda neke hirurške intervencije mogle pomoći Saši da vrati vid, jer navodno ima nešto veće šanse nego brat. Međutim, on to nije prihvatio – između ostalog i zbog solidarnosti prema Dejanu. Takve spekulacije, kaže, samo unose nemir i trivijalizuju njihovu realnost. Jedna od stvari koju Saša ne voli da sluša jesu priče o tome je li u sukobu s bratom ili kako se trenutno osjeća u vezi sa svojim vidom – to su za njega privatne i bolne teme.
Braća su kroz život naučila da se oslanjaju jedno na drugo, iako su kao ličnosti veoma različiti. Njihovi najbliži znaju koliko cijene život, a oni koji su im pravi prijatelji nikada ne dovode u pitanje ono što je za njih važno. Intimne detalje o tome kako je sve teklo nakon rođenja ostavljaju za sebe.
Dejan je u jednom trenutku govorio o velikom ličnom gubitku – smrti bliskog prijatelja, koji mu je bio više nego brat. Ta osoba mu je bila saputnik u vožnji, poslu i svakodnevnici, i kada je preminula, Dejan je doživio snažan emotivni lom. Rekao je da je tada pao u depresiju, da nije mogao da funkcioniše, i da mu je bilo nezamislivo da nastavi bez tog čovjeka. U tim trenucima tjeskobe, pjesma koju mu je prijatelj Mare Milošević ponudio – “Amanet” – došla je kao svojevrsni terapijski trenutak.
Mare ga je pozvao da dođe i posluša pjesmu, a Dejan je, kada ju je čuo, odmah pitao ko će je izvesti. Kada je čuo da je pjesma pisana upravo za njega, osjećao je da mora naći snagu da je otpjeva. Ipak, ta pjesma je za njega toliko emotivna da je nikada nije mogao izvesti uživo do kraja. Pokušao je jednom, ali emocije su ga slomile na polovini izvođenja.
U stihovima pjesme sadržana je duboka tuga zbog gubitka, ali i mirenje s činjenicom da su neki ljudi odabrani od Boga, da odu ranije jer su “najbolji”. Pjesma šalje poruku vječne bliskosti, povjerenja i tuge koja ne prolazi. Iako pjesma budi suze u publici, i dan-danas predstavlja nezamjenjiv dio Dejanove lične priče.
Rekao je da je muzika ono što ga je vratilo u život, jer su to bili dani kada je mislio da više nikada neće stati na scenu. Za vrijeme tog perioda pio je tablete za smirenje, ali se vratio muzici kao izvoru snage. Istakao je da nije znao koliko je ranjiv, dok nije došao trenutak da se suoči sa istinskom tugom.
Uprkos svemu, Dejan i dalje vjeruje da nijedna profesija nije ispunjavajuća kao muzika, i da je to ono što ga iznova podiže. Iako javnost često spekuliše o njegovom privatnom životu, Dejan je jasan – emocije su stvarne, duboke i teško ih je dijeliti.
Njihova priča nije samo tužna – ona je i primjer snage, bratske ljubavi, odricanja i umjetničkog dostojanstva. Bez obzira na sve što su prošli, Saša i Dejan su ostali ljudi sa stavom, ljubavlju prema životu i beskrajnim poštovanjem prema onima koje su izgubili.
