Na društvenim mrežama se svakodnevno mogu pronaći razno razni testovi a koji nam itekako mogu pomoći vezano za našu inteligenciju. Slijedi jedan jako koristan tekt, a vi morate da ga riješite za što kraće vrijeme….
Jeste li otkrili ženu prije nego što ste se uopće uključili u članak? Ako je to slučaj, trebali biste biti jako ponosni na svoje postignuće, jer pripadate manjini. Unatoč tome koliko vam se ovo može činiti jednostavnim, mnogi su se pojedinci susreli s izazovima u identificiranju žene na slici. Optičke iluzije su fenomen koji je stoljećima zaokupljao umjetnike, znanstvenike i ljubitelje vizualnih zagonetki. Iako služe kao izazov i za oko i za um, oni također pružaju uvid u složenost ljudske percepcije, nesvjesnih procesa i načina na koji naš mozak tumači stvarnost.
Svaka nas iluzija, koliko god se činila jednostavnom, potiče na propitivanje naših percepcija – ta ih osobina čini iznimno moćnim instrumentom za introspekciju. Optička iluzija od posebnog interesa ima naizgled neupadljivu crno-bijelu ilustraciju. Ova slika prikazuje seljaka kako hvata vile, smještena usred sastavnih dijelova pastoralne scene koja uključuje kuću, drveće, cestu i plast sijena.
Prikaz se isprva čini jednostavnim, s pažnjom gledatelja instinktivno usmjerenom na čovjeka koji služi kao središnja točka umjetničkog djela. Međutim, jedinstvenost ove ilustracije leži u prisutnosti dodatne figure skrivene unutar nje, koju većina gledatelja obično ne primijeti na prvi pogled. Umjetničko djelo predstavlja ženstveni izgled koji je vješto uklopljen s okolnim elementima, omogućujući mu da se stopi s krajolikom.
Tek minucioznim promatranjem i pomicanjem fokusa uočava se žensko lice, smješteno uz lik seljaka. Crte njezina lica stvorene su mješavinom sjena, šara sijena i obrisa drveća. Kad jednom vidite žensko lice, ne možete ga tako lako zaboraviti. Taj trenutak spoznaje često izaziva čuđenje, čak i kod onih koji su vjerovali da su dobro ispitali sve što je prisutno. Ove vizualne zagonetke služe kao podsjetnik na važno načelo: naša vizija ne obuhvaća sve što postoji, a naše percepcije često se oslanjaju na način na koji promatramo.
- Ljudskoj percepciji nedostaje objektivnost; na njega utječu pristranosti, predviđanja i fokus koji pridajemo određenim detaljima. Naš mozak često “popunjava praznine” pomoću prepoznatljivih obrazaca, što znači da ako ne očekujemo da ćemo nešto naići, vjerojatno ćemo to previdjeti. U poljima psihoanalize i raznim granama psihologije takve iluzije služe kao simbolički instrumenti. Uče nas da se stvarnost sastoji od višestrukih slojeva – jednog koji je očit i drugog koji ostaje skriven, a postaje vidljiv tek kada zastanemo, razmislimo i ispitamo ga iz alternativne perspektive.
Ovo je načelo jednako primjenjivo na naš svakodnevni život: koliko često donosimo prosudbe samo na temelju početnih dojmova? Koliko često ignoriramo tugu pojedinca jer je „nevidljiva“? Koliko puta ne priznamo ono što je nepobitno očito, a ne želimo se s tim suočiti? Zbog toga optičke iluzije nadilaze puku zabavu; služe kao sredstvo za privlačenje pozornosti, širenje svijesti i njegovanje sposobnosti da ostanete potpuno prisutni prisutan u sadašnjem trenutku.
Oni služe kao podsjetnik da istina nije uvijek očigledna i da se dublji uvidi često otkrivaju tek kada odvojimo vrijeme da bolje pogledamo. U eri koju karakterizira brz život, gdje trenutno zadovoljstvo i brzi zaključci dominiraju našim iskustvima, takve iluzije preuzimaju značajnu ulogu. Služe za usporavanje našeg tempa, potičući nas da razmišljamo o našim percepcijama i potiču dublju povezanost s okolinom. Možda je upravo to ono što nam je najhitnije potrebno – sposobnost razaznavanja skrivenih aspekata u najobičnijim prizorima, elemenata koji imaju potencijal transformirati nas, makar samo na kratkotrajni trenutak.
