U nastavku našeg današnjega članka, malo se dotičemo i estrade na našim prostorima. Naime, vjerujemo da je mali procenat vas uopšte mogao da shvati, o kojoj osobi se radi na našoj današnjoj naslovnoj slici….
Emina Jahović, jedna od najprepoznatljivijih i najuspješnijih pjevačica s Balkana, nedavno je iznenadila svoje pratitelje na društvenim mrežama objavom fotografije iz svog djetinjstva. Na slici se jedva mogla prepoznati, ali emocije koje je izazvala bile su snažne i dirljive. Nije rijetkost da javne ličnosti podijele fragmente iz svog ranog života, ali ono što je Emina učinila nadilazi puku nostalgičnu gestu – to je bio podsjetnik na nevinost i ljepotu djetinjstva koje često zaboravimo.
Djetinjstvo, iako se često pogrešno povezuje s nezrelošću, zapravo u sebi nosi vrijednosti koje nikada ne bi smjele biti izgubljene: znatiželju, iskrenost i čistu radost. Upravo su te osobine zračile s Eminine fotografije iz ranih godina. Na toj slici, koju su mnogi dijelili na Instagramu, nalazi se djevojčica prodornih očiju i blagog osmijeha, koja je kasnije izrasla u regionalnu muzičku zvijezdu. Iako se njen fizički izgled s godinama promijenio – usljed stila, šminke i modernih estetskih tretmana – njezine oči su ostale iste, postojane i izražajne, kao tihi svjedoci vremena.
Za mnoge koji su je tek nedavno otkrili ili je više prate kroz turske medije, jer Emina već godinama živi i stvara u Turskoj, ova slika je otkrila drugačiju dimenziju njene ličnosti. Emina je, podsjetimo, nosila i prezimena Sandal i Turkcan, što svjedoči o njenom privatnom putovanju i životnim fazama kroz koje je prošla. Rođena kao Emilija, njeno pravo ime često se zaboravlja u sjeni javne slike koju gradi.
- U opisu fotografije istaknuto je da “su oči ogledalo duše”, a u Emininom slučaju ta izreka dobija posebno značenje. Bez obzira na glamur koji danas okružuje njen život, njezin pogled zadržava onu istu dubinu i toplinu koja je krasila i djevojčicu s fotografije. Taj pogled je ono što je najviše pogodilo njene obožavatelje – prepoznali su u njemu autentičnost koju ni vrijeme ni slava nisu mogli izbrisati.
Ova objava izazvala je mnoštvo komentara, od onih dirnutih nostalgijom do onih koji su s iznenađenjem uočili koliko se fizički promijenila. Međutim, svi su se složili u jednom – duh iz djetinjstva i dalje je prisutan u njenom izrazu, u očima koje su preživjele promjene, ali ne i izgubile svoju iskru.
U bonus dijelu teksta, dotaknuta je tema jedne sasvim drugačije, ali izuzetno zanimljive pojave – češnjaka, biljke koja je kroz istoriju bila mnogo više od kulinarskog dodatka. Češnjak je poznat kao jedna od najstarijih i najmoćnijih ljekovitih biljaka, s historijom dugom više od pet milenijuma.
Potiče iz središnje Azije, a danas se uzgaja širom svijeta. Njegova snaga leži u supstanci zvanoj alicin, koja ima izuzetna antibakterijska, antivirusna, antifungalna i antiparazitska svojstva. U starom Egiptu, češnjak je bio toliko cijenjen da su ga čak i robovima davali kako bi stekli snagu i izdržljivost. Njegov značaj se nije zaustavio samo na drevnim civilizacijama – u antičkoj Grčkoj i Rimu sportaši i vojnici koristili su ga kao prirodni stimulans prije velikih izazova.
Češnjak je kroz istoriju bio prisutan i u medicini i u svakodnevnoj ishrani. Danas se preporučuje kao prirodni antibiotik, naročito u sirovom obliku, jer na taj način zadržava najviše svojih ljekovitih svojstava. Naravno, njegov intenzivan miris često je razlog za nelagodu, ali se lako može neutralisati sokom od limuna, mente, jabuke, mlijekom, maslinovim uljem ili čak žvakanjem zrna kafe.
U svakom domu, u gotovo svakoj kuhinji, češnjak zauzima počasno mjesto – ne samo zbog arome koju daje jelima, već i zbog svog uticaja na zdravlje i vitalnost. Njegova prisutnost u prehrani postala je standard, a savremeni način života ponovo otkriva ono što su drevne kulture već odavno znale – da u prirodi leži moć koja se ne smije zaboraviti.Zaključno, dok Emina Jahović podsjeća kako istinska ljepota i autentičnost opstaju unatoč vremenu i okolnostima, češnjak nas vraća prirodi i podsjeća da snagu možemo pronaći u najjednostavnijim oblicima. I jedno i drugo su simboli postojanosti i unutrašnje vrijednosti – samo na različitim poljima ljudskog iskustva.
