Sarsenov Baha iz Kazahstana odrastao je u tradicionalnoj muslimanskoj porodici, gdje je islam bio ne samo religija, već i temelj identiteta i svakodnevnog života. Više u nastavku…
- Od malih nogu učili su ga da vjera određuje sve: ponašanje, odluke, čak i granice slobode. Ipak, 2006. godine, dok se vraćao s posla, susret s pravoslavnim monahom promijenio je njegov život. Monah mu je pričao o Božjoj ljubavi i istini Evanđelja, riječima koje je Baha prvi put čuo. Njegova radoznalost probudila se, a osjećaj da otkriva nešto novo i važno bio je neodoljiv. Kada mu je monah poklonio Bibliju, Baha je osjetio neobjašnjivu povezanost. Počeo je čitati Novi zavjet i shvatio da mu riječi daju smisao koji dotad nije poznavao.
Odluka da postane pravoslavac ubrzo je donijela najveća iskušenja njegovog života. Porodica nije mogla prihvatiti njegov izbor. Otac ga je javno osudio pred rodbinom i imamom, a kada je Baha rekao da želi promijeniti vjeru, otac ga je u bijesu posekao nožem po ruci, dok je u drugoj držao Bibliju. Supruga ga je napustila i odnijela dijete, a zajednica ga je odbacila, proglasivši ga sektašem. Iako je bol bila ogromna, Baha nije odstupio. Njegova nova vjera bila je istina koju nije mogao zanemariti.
- Problemi su se nastavili i sa zakonom. Kao vojnik u Kazahstanu, nije smio javno propovijedati, ali Baha je osjećao moralnu obavezu da prenese ono što je sam pronašao. Zbog toga je uhapšen i proveo trideset dana u zatvoru. Nije mogao šutjeti: čak je posjećivao i onkološki centar za djecu, govoreći im o nadi i vjeri.
Spas mu je donio isti monah koji mu je poklonio Bibliju. Kupio mu je kartu i rekao: „Idi u Jugoslaviju, tamo ćeš moći slobodno da živiš.“ 2015. godine Baha je stigao u Srbiju sa samo 150 dolara i ogromnom vjerom u novi početak. Prvih mjeseci boravio je u hostelu, kampu za azil u Krnjači, i tražio pomoć UNHCR-a i Beogradskog centra za ljudska prava. U decembru iste godine dobio je azil i osjećao olakšanje – napokon je imao sigurnost.
- Počeo je graditi novi život. Najprije se bavio fizičkim poslovima i selidbama, a kasnije se zaposlio kao fizioterapeut u Novom Sadu, što je bio njegov stari zanat iz vremena vojske. Učio je srpski jezik, što mu je u početku teško padalo, ali svakodnevna komunikacija i čitanje Biblije ubrzo su mu pomogli da se uklopi. Nakon devet godina čekanja postao je prvi čovjek u Srbiji koji je dobio putnu ispravu za izbjeglice.
Danas se Sarsenov Baha zove Bogdan i živi miran život u Srbiji. Redovno ide u Hram Svetog Save, rado učestvuje u slavama i uživa u srpskoj kuhinji, posebno u sarmi. Ljudi na njegovu odluku reaguju različito – neki s poštovanjem, drugi s neodobravanjem – ali on se ne smatra herojem. On je samo čovjek koji je pronašao ono što je tražio: istinu. Njegova najveća želja sada je da se ponovo oženi, osnuje porodicu i slavi svoju krsnu slavu, gradeći dom i život kakav nikada prije nije imao.
- Baha – sada Bogdan – dokaz je da hrabrost, vjera i istrajnost mogu donijeti novi početak, čak i nakon najvećih patnji i gubitaka. Njegova priča inspiracija je da život, uprkos svim izazovima, može pružiti mir, ljubav i dom onima koji nikada ne prestaju vjerovati u bolje sutra.
