U danasnjem clanku donosimo Vam interesantnu pricu o Radomiru koji je ozenio albanku i dobio sina u pedesetoj godini života,proćitajte ovu priću ividite kako život zaista piše romane…
Radomir Đoković je živio tiho i povučeno, daleko od užurbanosti gradskog života. Njegovo selo, smješteno na obroncima planine, bilo je mjesto gdje su zime duge, a ljudi čvrsti kao kamen. Prošao je pedesetu godinu bez porodice i nasljednika, ali mu je u srcu i dalje tinjala želja da osnuje dom.
Kada među svojim ljudima nije našao saputnicu spremnu na jednostavan, ali težak život, donio je odluku koja je iznenadila sve u selu – oženio je Line, mladu ženu iz Albanije. Nisu se poznavali prije vjenčanja, a kulturne razlike činile su njihov početak dodatno izazovnim. Ipak, u toj jednostavnoj trošnoj kući, započela je priča o ljubavi, strpljenju i predanosti.
Line je u Radomirov svijet ušla tiho, ali odlučno. Naučila je srpski jezik, prihvatila pravoslavnu vjeru i običaje. Prvi put je slavila krsnu slavu Svetog Luke, trudeći se da svaki detalj bude savršen. Iako joj je sve bilo strano, svojim rukama je stvarala toplinu doma, a Radomiru donijela ono što mu je najviše nedostajalo – bliskost i osjećaj da više nije sam.
Godine su prolazile, a uprkos skromnim uslovima, njih dvoje su stvarali porodicu. Rodila su im se djeca, a kada je Radomir dobio sina, imao je osjećaj da je u tom trenutku dotakao sreću o kojoj je cijelog života sanjao. Sin Stefan bio je simbol novog početka i nade u kući koja je decenijama bila tiha i prazna.
No, sudbina je imala druge planove. Prije dvije godine Line je iznenada preminula, ostavljajući Radomira u boli koju nije mogao ni riječima ni suzama izraziti. Ostao je sam s djecom u kući koja sada djeluje još praznije i hladnije. Krov prokišnjava, zidovi su vlažni, a svaka tišina podsjeća ga na ženu koja mu je dala razlog da vjeruje u ljubav.
Radomir se danas bori na više frontova. Radi teške poslove da prehrani djecu, njeguje ih, pazi da im ništa ne nedostaje. Njegov jedini izvor prihoda su nadnice i skroman prihod od malina koje uzgaja. Često se muči da plati sve što je potrebno, ali nikada ne pokazuje slabost pred mališanima. Za njih je spreman dati i posljednji atom snage.
Komšije ga gledaju s poštovanjem, znajući koliko je žrtava podnio. Kažu da nikada ne traži pomoć niti se žali – sve što radi, radi tiho, s ponosom. Kada govori o Line, njegove oči se ispune tugom, ali i zahvalnošću. „Bila je moje svjetlo“, kaže često, dok ga sin i kćerka drže za ruke.
Njihova priča nije samo o gubitku. To je priča o dvoje ljudi koji su, uprkos različitim svjetovima iz kojih su došli, pronašli ljubav i stvorili porodicu. To je priča o ženi koja je ostavila sve poznato da bi započela novi život, i o muškarcu koji je, i kada je sve izgubio, odlučio da se ne preda.
Radomir i dalje vjeruje da je porodica najveće bogatstvo. I dok njegova svakodnevica nije laka, snaga koju pronalazi u svojoj djeci daje mu razlog da ustane svakog jutra i nastavi dalje.
