– I za danas imamo jednu jako zanimljivu temu koja je povezana sa Josip Broz Titom. Mnogo je tajni i misterija koje su povezane sa njegovim životom, a koje su isplivale tek nakon njegove smrti. Mi danas govorimo o jednom događaju koji se desio na Bijelom dvoru, a za kojeg se tek nedavno saznalo.
U doba Josipa Broza, Savka Čolić, koja je bila šefica kabineta u Bijelom dvoru, iznijela je dosad nepoznate podatke o samoubojstvu koje se dogodilo u Titovoj rezidenciji. Prema njezinim riječima, postojala je osoba kojoj je dodijeljena odgovornost da temeljito pregleda sve namirnice prije nego što stignu u kuhinju.
- U emisiji Goli život Savka Čolić ispričala je priču o Crnogorcu Momo koji je imao obavezu da isproba i temeljito pregleda hranu prije nego što je posluži Titu. Momo bi stalno lutao po kuhinji, promatrajući proces kuhanja i osiguravajući da se sve napravi kako treba. Uvijek bi probao hranu koja bi mu se donosila. Jednog dana, dok je jedna Slovenka pržila kupus, slučajno ga je presuho ispekla, pa je caklina tave pukla i pomiješala se s hranom. Kad je caklina otkrivena, neki su spekulirali da se radilo o namjernom činu trovanja Tita. No, Savka Čolić je objasnila da je to jednostavno bila nesreća jer je i njoj pucala caklina kada je previše kuhala hranu.
Kada su počele kružiti glasine da netko namjerava otrovati Tita, njemu je postalo jasno da Momo nije spreman podnijeti golem pritisak.
Momo je podnio težinu golemog nadzora budući da je jedino on imao odgovornost za uzorkovanje i ispitivanje svakog zalogaja hrane. Svaki je predmet podvrgnut pedantnom pregledu prije nego što se smatrao prikladnim za lonac, nakon što je već prošao kroz njegov strogi laboratorij. Ništa nije ulazilo u područje njegove pripreme bez prethodnog temeljitog pregleda. I tako je, pod težinom svega toga, Momo na kraju dočekao svoju smrt. Posegnuo je za vatrenim oružjem, povukao se u svoje odaje unutar velebnog Bijelog dvora gdje je položio glavu na počinak i tragično si oduzeo život”, ispričala je.
Dopustite mi da ispričam priču koju je jednom ispričala Savka o nestanku Titove tetke. Oduvijek sam bio uvjeren da je Tito bio jedan od naših, ali pomnijim ispitivanjem i čitanjem raznih izvještaja postaje jasno da je zapravo bio austrijskog podrijetla. Slavko, moj brat, Josipa Broza nikada nije priznavao kao brata. No, bilo je vrijeme kada je Titova tetka dolazila u Beograd. Izgleda da joj je muž preminuo, pa joj je Tito sredio stan kod Belog dvora, odmah preko puta. Prilikom jednog posjeta, sjedila je s Titom, iznenada je primijetila: “Moj Josip nije imao prst, a ti imaš cijelu ruku.” Tito nije odgovorio, a svi smo se smijali. No, nedugo nakon toga tetku su odveli i nitko ne zna gdje je otišla niti ju je ikada više vidjela. Riječi su to Savke Čolić, prepričavajući ovu intrigantnu priču.
- Enigma oko Titove prošlosti ostaje jedna od najzbunjujućih misterija. O njegovom pravom identitetu i podrijetlu povela su se bezbrojna nagađanja i rasprave. Neke su se teorije čak transformirale u razrađene teorije zavjere koje upućuju na to da se u njima krije skrivena istina o dugogodišnjem čelniku Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Među tim zadivljujućim teorijama publicist Milan Vidojević iznio je jednu koja se ističe.
Prema njegovoj tvrdnji, Titovo roditeljstvo može se pratiti od Franje Josifa i poljske grofice Marije Sobieske, što sugerira da je rođen izvan braka.
Vidojević je otkrio da je došao do Titove prave krštenice u kojoj intrigantno stoji da mu je majka Marija, dok identitet oca ostaje nepoznat. Nepostojanje tako važnih informacija u pedantnoj austrougarskoj birokraciji 19. stoljeća čini se nevjerojatnim. To je doba karakterizirala visoko organizirana policijska država. Znanje koje Vidojević posjeduje proizlazi iz ekskluzivnog društva, različitog od slobodnih zidara, koje posjeduje autentične informacije o određenim temama. Kroz njihove arhive Vidojević je otkrio pravi identitet Franz Josef Habsburg und Lorraine. Zapanjujuće, Tito kakvog poznajemo izvanbračno je dijete Franje Josefa i poljske grofice Marije Sobieske. Tijekom djetinjstva činom posvojenja bio je povjeren na skrb poljsko-židovskoj obitelji.
