Naime nasa poznata pevacica se oglasila akon tvrdnji udovice Sase popovića o ne komunikaciji,saznajte više ….
Nakon smrti Saše Popovića, nekadašnjeg direktora i jednog od najprepoznatljivijih lica „Granda“, njegova supruga Suzana Jovanović prvi put je otvoreno progovorila o životu nakon gubitka partnera. U emotivnom razgovoru za magazin Scandal otkrila je i detalje koji su iznenadili javnost – posebno kada je riječ o odnosu s Lepom Brenom, osobom s kojom je Popović imao decenijama blizak poslovni i prijateljski kontakt, te s kojom su mnogi vjerovali da ima neraskidivu vezu.
Suzana je priznala da ju je iznenadilo ponašanje nekih ljudi nakon Sašine smrti. Iako je Lepa Brena bila prisutna na komemoraciji i sahrani, u četiri mjeseca koja su uslijedila nije je nijednom posjetila u porodičnom domu. „Bila je tu kad je bilo najteže, ali poslije – ništa“, rekla je pjevačica, naglašavajući da joj nije potrebna materijalna pomoć niti velike geste, već samo topla ljudska riječ i iskren razgovor. Prema pisanju portala Kurir.rs, ovakva njena izjava otvorila je širu raspravu o tome koliko društvo uistinu zna biti uz ljude u žalosti, i to ne samo u prvim danima, već i mjesecima poslije, kada bol postaje tiši, ali jednako težak.
Brena je na ove riječi reagovala – ali ne izjavom o odnosu sa Suzanom. Umjesto komentara, na svojim društvenim mrežama objavila je najavu koncerta u Trebinju zakazanog za 16. avgust. Prema izvoru Blic.rs, ovaj potez može se shvatiti kao odluka da privatne odnose zadrži podalje od medijskih rasprava, posebno u trenucima kada su emocije još svježe i lako pogoršavaju sukobe. Stručnjaci s kojima je razgovarao Telegraf.rs objašnjavaju da ljudi često izbjegavaju kontakt s ožalošćenima ne iz loše namjere, već iz nesigurnosti kako pristupiti i šta reći, ali to ne umanjuje bol onih koji se osjećaju zapostavljeno.
I dok javnost nagađa je li riječ o nesporazumu, svjesnom distanciranju ili jednostavno različitim načinima nošenja s tugom, ostaje činjenica da se prava prijateljstva prepoznaju u tihim gestovima podrške. Suzana i dalje ima krug ljudi koji joj pružaju snagu, iako priznaje da je razočarana onima od kojih je očekivala više, jer su upravo ti ljudi nekada bili stalni dio njenog života. Brena, s druge strane, nastavlja svojim poslovnim putem, birajući šutnju umjesto javnog odgovora, što kod dijela publike budi razumijevanje, a kod drugog – kritike.
Ova situacija podsjeća da gubitak voljene osobe ne završava danom sahrane. Potreba za ljudskom blizinom i razumijevanjem traje mnogo duže i ne bira trenutke. Hoće li se Suzana i Brena ponovo zbližiti ili će ova distanca postati trajna, ostaje da se vidi. Jedno je sigurno – život poslije ovakvog gubitka neumoljivo otkriva ko su ljudi koji ostaju i onda kada se reflektori ugase, a ko odlazi bez riječi, ostavljajući tišinu tamo gdje je nekada bila bliskost
