Dubravka Mijatović je osvojila srca publike ulogama u serijama “Bolji život” i “Srećni ljudi”, ali uloga u filmu “Tri palme za dve bitange i ribicu” donela joj je značajnu promenu u životu.U to vreme, njen kolega sa seta, glumac Goran Radaković, ušao je u njen život. Brzo su razvili bliskost koja je prešla u romantičnu vezu, te je Goran postao njen prvi suprug.

  • Godine 1998. započela je njihova ljubavna priča, a samo dvije godine kasnije glumački par izmijenio je zavjete pred oltarom. Kao rezultat njihove duboke ljubavi rodila se kći Iva. Ipak, nedugo nakon vjenčanja odlučili su svoj brak privesti kraju.

    Unatoč razvodu, prvi suprug Dubravke Mijatović zadržao je prijateljski odnos s glumicom, a na prvom mjestu je dobrobit i školovanje njihove kćeri Ive.Nakon razvoda, Dubravka je sklopila brak s Marinkom Madžgaljem iz kojeg se rodila kći Sara, dok je Goran postao otac sina Mihajla.

Tijekom intervjua za naš magazin Goran je podijelio svoje mišljenje o svojoj bivšoj supruzi: “Duda pokazuje iznimno majčinstvo, baš kao što se i ja trudim biti predan otac. Nedavno je dobila još jednu kćer, a zajedno složno radimo kako bismo Ivi pružili brigu odgoj.” To je tijekom našeg razgovora bio prvi partner Dubravke Mijatović.

BONUS TEKST:

Naš svet je kao složena mreža interakcija, događaja i emocija, isprepletena dubokim nitima prošlosti i snažnim snagama budućnosti. Svaki trenutak nosi sa sobom priču, svaka osoba nosi svoj jedinstveni set iskustava i snova. Putovanje kroz život je poput plovidbe kroz nepregledan okean, gde se susrećemo sa olujama i mirnim vodama, gde se suočavamo sa izazovima i slavimo uspehe.

Svaki pojedinac nosi svoj jedinstveni teret i svoj jedinstveni dar. Neki se rode sa sposobnostima koje osvajaju svet, dok drugi moraju izgraditi svoj put kroz upornost i predanost. Ipak, ono što nas povezuje kao ljudska bića su naša snaga volje da sanjamo, da stvaramo i da se menjamo. Naše misli, osećanja i dela oblikuju našu stvarnost, stvarajući mostove između nas i drugih, stvarajući zajednice, kulture i svetove.

U ovom beskrajnom lavirintu života, često se okrećemo umetnosti kao svetioniku koji nam pokazuje put. Umetnost je jezik duše koji prevazilazi granice vremena i prostora, dotiče nas duboko u našoj esenciji, inspiriše nas da sanjamo veće i da se povežemo sa dubljim istinama. Bilo da je to slika koja osvaja naše srce, muzika koja nas pokreće ili reči koje nas podstiču na razmišljanje, umetnost nas hrani i nadahnjuje da izrazimo naše najdublje istine i osećaje.

Svaka epoha ima svoje junake i heroine, svoje mudrace i njihove pogreške. Kroz istoriju, ljudi su se borili za slobodu, pravdu, za ljubav i za mir. Neki su ostavili neizbrisiv trag u istoriji, dok su drugi tiho promenili svet oko sebe, stvarajući promene koje traju generacijama. Svaki život, bez obzira na trajanje ili obim uticaja, nosi sa sobom vrednost i lekciju, podsećajući nas na našu zajedničku ljudsku povezanost.

U današnjem svetu koji se neprestano menja, tehnologija i globalizacija nas povezuju na načine koje ranije nismo mogli ni zamisliti. Informacije su dostupne u trenu, ljudi se povezuju širom sveta sa samo jednim klikom. Istovremeno, suočavamo se sa izazovima kao što su klimatske promene, socijalne nejednakosti i globalni konflikti koji zahtevaju našu zajedničku pažnju i delovanje.

U ovom kontekstu, naši odnosi sa prirodom, sa drugim ljudima i sa samim sobom postaju ključni. Potreba za empatijom, razumevanjem i poštovanjem postaje sve važnija kako bismo izgradili svet u kojem svako može živeti dostojanstveno i slobodno. Obrazovanje postaje temelj za održivi razvoj, kulturu mira i inkluzivno društvo koje neguje različitost kao izvor bogatstva.

Na kraju, svaki dugi tekst može biti ogledalo naših najdubljih stremljenja, naših snova i naših borbi. Može biti most koji spaja prošlost sa sadašnjošću i budućnošću, pružajući nam priliku da istražujemo, učimo i rastemo zajedno. Neka naše reči budu svetlo koje rasvetljava put kroz ovaj čudesni lavirint života, podsećajući nas na snagu ljudskog duha i moć ljubavi da prevaziđe sve granice.

Oglasi