Prije 26 godina, moj život se zauvijek promijenio u samo jednoj sekundi. Moj sin, moja radost i nada, stradao je u saobraćajnoj nesreći koja je ostavila prazninu koju ništa ne može popuniti. Još se sjećam tog kobnog dana kao da je bio juče — zvuk sirena, vrisak, pogled koji nikada neću zaboraviti.
- Bio je mlad, pun života i snova. Imao je samo 19 godina i cijeli svijet pred sobom. Bio je moj ponos, moj najbolji prijatelj i moja inspiracija. Svaki njegov smijeh i svaki zagrljaj davali su mi snagu da nastavim dalje. A onda, u trenu, sve je to nestalo. Saobraćajna nesreća koja je oduzela njegov život ostavila me slomljenom i sama.
Prvih nekoliko mjeseci poslije te tragedije bili su pakao. Svaki kutak kuće podsjećao me je na njega — njegove stvari, njegove fotografije, njegove šale koje su sada samo odjek u tišini. Nisam mogla vjerovati da je nestao, da ga više neću moći vidjeti, čuti njegov glas ili osjetiti njegov zagrljaj. Pokušavala sam da pronađem smisao u svemu, ali nijedna riječ nije mogla objasniti bol koja me pritiskala svakog dana.
- Porodica i prijatelji su pokušavali da budu uz mene, ali tuga je bila moja stalna saputnica. Prolazile su godine, ali praznina nije nestajala. Naučila sam da živim sa tugom, da je prihvatim kao dio sebe, iako je ponekad bila preteška za podnijeti. Sjetila sam se svih njegovih snova i odlučila da ću ih čuvati kao najsvetliju uspomenu. Svaki uspjeh u njegovu čast bio je moj način da ga održim živim u srcu.
Godine su prolazile, a ja sam pronašla snagu u zajednici ljudi koji su prošli kroz slične tragedije. Njihova podrška i razumijevanje bili su mi svjetionik u najmračnijim trenucima. Shvatila sam da nismo sami, da postoji nada čak i u najtežim životnim situacijama.
- Ovaj gubitak me naučio koliko je život krhak i dragocjen. Naučila sam da cijenim svaki trenutak i da volim bezrezervno, jer nikada ne znamo koliko će trajati. Moj sin je možda otišao, ali njegova ljubav i uticaj ostaju sa mnom zauvijek.
Danas, 26 godina poslije, nosim njegovu uspomenu sa sobom kao najvrijedniji dar. Svaki dan posvećujem njegovom sjećanju — kroz male rituale, molitve i razgovore sa njim u tišini. Iako je bol i dalje tu, ona je sada prepletena s ljubavlju i zahvalnošću što sam imala priliku biti njegova majka.
- Želim da moja priča bude podsjetnik svima koji se bore s gubitkom da nije kraj, već početak novog poglavlja ispunjenog snagom, nadom i ljubavlju. Iako se život ponekad čini nepravdom, svaki trenutak koji provedemo sa onima koje volimo je vječni dar.
Moj sin će uvijek živjeti u mom srcu, i dok god budem disala, njegova će priča biti dio mene — priča o ljubavi koja nadilazi sve granice, čak i one između života i smrti
.
