Danas u vrijeme kada se ljudi razvode zbog sitnice i kada partneri varaju jedni druge na svakom koraku, lijepo je znati da još uvijek postoji prava i bezuslovna ljubav. Pripremite se da vas duboko dirne dirljiva priča o Bosancu čiji brak, iako ispunjen i ljepotom i tugom, služi kao snažan dokaz postojanosti prave ljubavi, čak i usprkos nevoljama.
U svijetu u kojem materijalna dobra često imaju prednost pred iskrenim emocijama, dirljiva priča Hajrudina Veletovića iz Sarajeva služi kao podsjetnik da prava ljubav postoji. Posljednjih 13 godina Hajrudin je pokazao nepokolebljivu privrženost svojoj supruzi Elmiri.
Njihov zajednički život bio je ispunjen srećom i obiljem jer su izgradili skladno partnerstvo temeljeno na otvorenoj komunikaciji i zajedničkim iskustvima. Krajnji dokaz njihove ljubavi je njihovo dvoje djece, koja su ih blagoslovila s pet prekrasnih unučadi.Godine 2011. njihovi su životi doživjeli tako radikalne promjene koje nikada nisu mogli ni zamisliti.
U vrijeme kada je moja supruga tek dobila vozačku dozvolu, imala je jaku želju voziti što više, kao svaki novi vozač. Često bismo uskočili u auto, vozili se i povremeno svratili kod prijatelja na kavu. Jednog dana iznenada je spomenula da joj je hladno, što mi se učinilo čudnim s obzirom da je bio početak svibnja. Odlučili smo izaći van i upiti malo sunca, ali na moje iznenađenje, ona je odjednom izgubila svijest i srušila se.
Bilo mi je jasno da ovo nije bila tipična epizoda nesvjestice; Čuo sam grgljanje i znao sam da se nešto ozbiljno događa. Bez oklijevanja smo je brzo smjestili u auto i odvezli do najbliže hitne pomoći. Odmah sam aktivirao sva četiri žmigavca, očajnički pokušavajući dati znak za pomoć, dok je moj šesnaestogodišnji sin molio ljude koji su prolazili da potraže pomoć. Nažalost, nisu svi poslušali naše molbe. Ovo je priča Hajrudina koji je svoje iskustvo podijelio na YT kanalu “Alen Avdić”.
Hajrudin se prisjeća trenutka kada je Elmira izgubila svijest u autu, a za to vrijeme izgovorila je posljednje riječi koje će on zapamtiti.Tijekom vožnje automobilom doživjela je trenutak mučnine i šapnula mi: “Molim te, uspori, bolje mi je.” To su bile posljednje riječi koje sam čuo od nje, a one i dan danas odjekuju u mojim mislima.
Nakon što je primio vijest od liječnika, bio je potpuno zatečen i nije znao kako reagirati, držeći se uvjerenja da će se situacija konačno riješiti.Oko pet popodne stigli smo u bolnicu. Liječnici nisu gubili vrijeme te su odmah obavili preglede i dijagnosticirali joj izljev krvi u mozak uzrokovan puknućem moždane aneurizme.
Snažno su se borili da joj spase život, čak su više puta došli i do tog renomiranog liječnika, iako sam osobno imao rezerve prema njemu. Na moje iznenađenje, pojavio se tek navečer i obavijestio me da joj je ostalo još otprilike sat i pol života, ali me uvjerio da će iscrpiti sve napore. Nastavili su s operacijom, stavili je u induciranu komu u trajanju od sedam dana – ispričala je bez zastoja.
Nažalost, komplikacija je nastala kada su je medicinski stručnjaci pokušali probuditi iz medicinski inducirane kome.Nakon što je došla k sebi i procijenila okolinu, odjednom ju je sinula spoznaja. Upravo u istom stanu u kojem je bila operacija doživjela je infarkt mozga. Ne čekajući moj pristanak, liječnik je odmah izvršio operaciju, ostavivši joj lubanju otvorenu da omogući oticanje, kako sam tada bio obaviješten.
Zahvalna sam mu što je donio tu odluku jer joj je to na kraju spasilo život. Kad sam stigao za vrijeme posjeta, obaviješten sam da je usred operacije. Potpuno nesvjesni situacije, tek smo je uspjeli probuditi, objašnjava Harudin.Njegovo postojanje prije prijema u bolnicu bilo je poput mučnog iskustva.
Najteži trenutak dogodio se dok sam zabrinuto čekao ispred bolnice. Liječnici su mi savjetovali da se vratim kući i odmorim, samo da se vratim u vrijeme posjeta. Međutim, nisam se mogla natjerati da odem, strahujući da će moj dragi otići u mom odsustvu. Mogao sam osjetiti njezinu bit, a pomisao da ne osjeća moju prisutnost natjerala me da ostanem. Molio sam medicinske sestre da mi otvore prozor, dopustivši mi da je ugledam i da ona čuje moj glas. S tog prozora dozivao sam je Elkice moja.Nakon što ju je vratio na svoje mjesto, pronašao je utjehu u spoznaji da je prisutna, što mu je olakšalo stvari.
Unatoč savjetima mnogih koji su vjerovali da bi to bilo nepodnošljivo i beznadno, odbio sam je napustiti u zatvorima staračkog doma. Ova nevjerojatna žena, koja je posjedovala neusporedivu sposobnost nesebičnosti i ljubavi, posvetila je svoj život pomaganju drugima. Kako sam uopće mogao okrenuti leđa tako izvanrednoj osobi? Moje srce kuca samo za nju; ona je sama bit ljubavi u mom postojanju.
Nikada ne bih razmišljao ostaviti je. Unatoč mračnim prognozama liječnika, koji su rekli da je njezino vrijeme ograničeno, prkosila je svim izgledima i napredovala već nevjerojatnih 13 godina. Zapravo, njezino je stanje čak pokazalo znakove poboljšanja. Putovali smo u Zagreb i Tursku, tražeći specijalizirani tretman za nju. Ovaj hrabri čovjek zaključio je riječima:
Na vrhuncu života, u svojim četrdesetima, doživjela je značajan događaj. U to vrijeme mogli smo pronaći trenutke uživanja. Blagoslovljeni smo prisutnošću petero unučadi koji joj donose radost u život. Trče oko nje, obasipaju je poljupcima, a oči joj blistaju od oduševljenja.
Dok ulazim u sobu, ona okreće glavu i pogledom prati svaki moj pokret. Kad je nježno premjestim, ona pruža lagani otpor, kao da mi pokušava pomoći. Čak je i bananu uspjela pojesti preko šprice. Unatoč izazovima, njezine su rane ostale neokaljane. Ostao sam uz nju, pružajući stalnu brigu i podršku tijekom cijelog dana. Jedina Hajrudinova želja u životu sadržana je samo u jednom.
Cijelo moje postojanje vrti se oko nje, sa svakim otkucajem srca posvećenim samo njoj. Spreman sam se nemilosrdno boriti dok god sam živ. Čak i kad bi me nadživjela, osigurat ću da se mojoj djeci povjeri njezina skrb putem velikodušnog nasljedstva. Jednostavan čin dijeljenja šalice kave s njom, gledanja kako je prinosi usnama i slušanja kako se ispričava, moja je najveća želja.
Ona je razlog zašto nastavljam disati, jer me upotpunjuje na dubokoj razini. Pomisao da ću je izgubiti ispunjava me strahom, jer je ona dio moje duše koji nedostaje. Želim da svi iskuse ljubav kakvu smo Elmira i ja dijelili; bilo je doista izvanredno.
