Kako su prenijeli svi mediji u Bosni i Hercegovini istaknuti pisac Abdulah Sidran je preminuo u subotu, 23. marta, u 80. godini. Iako je bio jako plodonosan pisac i dobitnik brojnih nagrada mnogi ga više pamte po filmovima na kojima je radio. Sidranov doprinos jugoslovenskoj kinematografiji 1980-ih ovjekovječen je kroz njegove kultne filmove poput “Sjećaš li se Dolly Bell” i “Otac na službenom putu”. Ovi filmovi su postali vrhunac umjetničkih dostignuća u tom periodu. Ipak, Sidranova karijera nije bila lišena kontroverzi, unatoč njegovim neospornim uspjesima.
Značajan spor oko Sidrana vrti se oko njegovog javnog razgovora sa cijenjenim filmskim stvaraocem Emirom Kusturicom. Uprkos njihovoj prethodnoj saradnji, njihove različite perspektive umetnosti izazvale su žestoka neslaganja. U publikaciji Ruždije Adžovića “Sidran: Živjeti, svjedočiti epohi” Sidran je ustvrdio da je Kusturičin otac imao veze s tajnim službama.
Sidran je naveo da je Emirov otac bio na istaknutom položaju u obavještajnim agencijama, iako im je ta konkretna agencija, bilo da je riječ o KOS-u ili Udbi, ostala nepoznata i nebitna. Ova tvrdnja je još više pogoršala podjelu između Sidrana i Kusturice, što je dovelo do raskida njihove suradnje i konfrontacije koja je u velikoj mjeri publicirana.
Uprkos tome, Sidran nije iskazivao ništa osim divljenja ocu svog prijatelja. “Murat Kusturica je bio kao utočište u Sarajevu. Imao sam zadovoljstvo u brojnim prilikama podijeliti piće s njim. Imao je istančan ukus za alkohol i bio je pravi znalac. Bio je harizmatična figura i uvijek se okruživao odličnim društvom. ” Međutim, Sidran je dao sporne izjave u vezi sa Kusturičinim ocem, što je samo zaoštrilo vezu između ove dvije kreativne ličnosti.
Njihovo prijateljstvo i saradnja prekinuta je tokom njihove završne rasprave 2010. godine, kako je ispričao Sidran. Kusturica je zanemario izgradnju Andrićgrada, koji se u početku zvao Kamengrad. Nemogućnost da se repliciraju određene strukture bez upuštanja u nesuglasice bila je značajan faktor u ovom ishodu.
Iako se Kusturica suzdržao od iznošenja svoje perspektive o tom pitanju, on je u prošlosti izjavio da je Sidranu pružio finansijsku pomoć. Sidran je, kaže Kusturica, od malih nogu izražavao želju da proširi svoje ograničene vidike.
Unatoč kontroverzi koja je okruživala Sidrana u njegovim posljednjim godinama, njegov utjecaj na sfere književnosti i filma je nemjerljiv. Njegov doprinos jugoslovenskoj kinematografiji učvršćuje njegov status jednog od najcenjenijih pisaca i scenarista, ostavljajući za sobom trajno nasleđe koje nastavlja da inspiriše umetnike širom sveta.
Abdullah Sidran, poznati pjesnik, pisac i scenarista porijeklom iz Bosne i Hercegovine, stupio je u svijet 1944. godine u gradu Sarajevu. Njegov obrazovni put obuhvatio je osnovnu i srednju školu, kao i upis na Filozofski fakultet. Od malih nogu, Sidran se uronio u područje pisanja, preuzimajući uloge kao što su uređivanje omladinskih publikacija i orkestriranje različitih foruma. Svojim profesionalnim zalaganjem doprinosio je TV BiH sve do izbijanja rata 1992. godine.
Tokom 1960-ih, ovaj pisac je svoju reputaciju stekao svojom proznom poezijom, postavši istaknuta ličnost među “68-ima”, grupom mladih pisaca u nastajanju. Njegova poetska djela uspješno su prevođena na njemački, talijanski i francuski jezik.
Sidranova reputacija seže dalje od njegove poezije; dobio je značajno priznanje za svoje scenarističke doprinose raznim filmovima. Posebno je slavan zbog rada na filmovima “Sjećaš li se Dolly Bell” i “Otac na službenom putu”, oba maestralno režirana od strane Emira Kusturice.
Sidranove zbirke pjesama donijele su mu više prestižnih priznanja, kao što su Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, Godišnja nagrada Udruženja književnika Bosne i Hercegovine, Zmajeva nagrada i cijenjena nagrada za slobodu francuskog PEN-a. . Osim književnih dostignuća, Sidran je prepoznat i za doprinos svijetu filma.
