Porodica od njegove supruge bila je izuzetno bogata, dok je on dolazio iz skromnih prilika. Radio je običan posao i živio od plate do plate. Ipak, razlika u finansijama nikada nije bila prepreka za ljubav koju je osjećao prema njoj, niti za nježnosti koje mu je pružala.
Njeno vjenčanje iz snova platili su roditelji. Bila je to bajkovita ceremonija sa stotinama gostiju, cvijećem i muzikom koje bi rijetko koji mladić mogao priuštiti svojoj izabranici. On nije osjećao sram što nije mogao doprinositi na tom nivou – osjećao je samo zahvalnost što je njen otac želio sve da učini savršenim za svoju kćerku.
Ali prvi znakovi neravnoteže pojavili su se na medenome mjesecu. Kada su ušli u avion, njegova supruga je prirodno krenula ka svom sjedištu u prvoj klasi, dok je on sa iznenađenjem primijetio da je njegova karta bila za ekonomsku klasu.
• „Bezveze, dušo… tata kaže da nije tvoja kasa“, rekla je tiho, s blagim osmijehom, kao da ne sluti koliko će te riječi zaboljeti.
U tom trenutku osjetio je snažan talas poniženja. Ponos mu nije dozvoljavao da uđe u avion, sjedne u zadnji red dok njegova žena uživa u udobnosti prve klase. Umjesto toga, spustio je glavu, tiho izašao i otišao.
Nekoliko sati kasnije, zazvonio je telefon. Bio je to njen otac. Njegov glas bio je hladan i pomalo prekoran:
– „Dao sam ti vjenčanje iz snova i medeni mjesec iz snova. Moja kćerka je navikla na određeni standard života. Da li je ovo način da joj se odužiš?“
• Te riječi su ga pogodile ravno u srce.
• „Ne želim da mi iko pruža luksuz i da me zbog toga gleda s visine“, odgovorio je mirno. „Ako nisam dovoljno dobar bez novca, onda možda i nisam za ovaj brak.“
Prekinuo je razgovor prije nego što bi emocije preplavile njegov glas.
Kasnije ga je supruga nazvala, sa suzama u očima:
– „Molim te, ovo nije bila moja odluka. Tata je takav. Nisam ni pomislila da će te to povrijediti. Hajde da se ukrcamo na naredni let i da počnemo ispočetka.“
Njene riječi ublažile su njegovu ljutnju. Znao je da ga nije željela poniziti. Bio je to sudar dva svijeta, a ne znak da ga ne voli.
• „Ne radi se o novcu, već o dostojanstvu“, rekao je. „Moramo pronaći način da se razumijemo, da budemo tim – ne ti i tvoja porodica s jedne strane, a ja s druge.“
Ona je prekinula putovanje i vratila se kući. Sada sjede zajedno za kuhinjskim stolom i razgovaraju. Ona drži njegove ruke i šapuće mu:
– „Volim te. Hoću da gradimo naš život, bez obzira na to šta drugi misle.“
On polako shvata da možda nije problem u njihovoj ljubavi, već u granicama koje moraju postaviti prema njenoj porodici.
• Njegovo srce još uvijek voli, ali razum ga upozorava da pronađu balans ako žele da brak opstane.
• Ako uspiju, ovo može biti trenutak koji će ih zbližiti više nego ikada.
Dok ga gleda u oči, osjeća kako mu se ponos topi pred njenom iskrenošću. Možda razlika u bogatstvu nije nepremostiva ako su oboje spremni da naprave kompromis. Možda ljubav ipak može pobijediti sve prepreke
