Veče u Nišu donijelo je vijest koja je potresla cijelu Srbiju. U Vojnoj bolnici preminuo je Milan Stanković, stariji vodnik prve klase i pripadnik 63. padobranske brigade,u nastavku teksta saznajte više…..
- Nakon što je tokom vojne vježbe zadobio teške povrede prilikom izvođenja padobranskog skoka. Nesreća se dogodila na vojnom aerodromu Narednik-pilot Mihajlo Petrović, a sve što je trebalo da bude rutinska obuka pretvorilo se u tragediju.
Prema saopštenju Ministarstva odbrane, Stanković je pri prizemljenju doživio teške tjelesne povrede. Vojni ljekari su odmah reagovali, pokušali reanimaciju i obezbijedili hitan transport u bolnicu. Borba za njegov život trajala je satima, ali, uprkos naporima stručnih timova, srce hrabrog vojnika prestalo je da kuca oko 19 časova. Vijest je odjeknula među njegovim saborcima, prijateljima i porodicom, ostavljajući iza sebe duboku prazninu.
- Na mjesto nesreće brzo su stigli nadležni organi, a formirana je i komisija Generalštaba Vojske Srbije kako bi se ispitale sve okolnosti. Istraga je usmjerena na to da li je došlo do tehničkog kvara, ljudske greške ili propusta u sigurnosnim procedurama. Cilj nije samo utvrditi šta se dogodilo, već i osigurati da se slične tragedije više nikada ne ponove.
Milan Stanković rođen je 1983. godine i vojnoj službi posvetio je skoro dvije decenije života. Službu je započeo 2005. godine, a kroz godine je stekao reputaciju profesionalca i pedagoga. Posebno se isticao u radu s mladim regrutima, kojima je prenosio svoje znanje i iskustvo. Bio je poznat kao vojnik koji nikada nije odustajao, a upravo takav pristup ga je učinio uzorom generacijama koje su stasavale za vojni život.
Njegova smrt podsjetila je na to koliko vojni poziv može biti opasan, ali i koliko je značajan za očuvanje sigurnosti zemlje. Padobranski skokovi, koji su ključni dio obuke specijalnih jedinica, spadaju među najrizičnije vojne aktivnosti. Stručnjaci naglašavaju da, i pored strogih procedura, uvijek postoji mogućnost kobnih posljedica. Zato je potrebno stalno ulaganje u sigurnosnu opremu i obuku. Jedan propust može imati tragične posljedice, a ovaj događaj bolno je potvrdio tu činjenicu.
- Iza Stankovića ostala je supruga i dvoje djece. Za njih, bol gubitka oslonca i najbliže osobe nezamisliva je. Ipak, u srcima im ostaje sjećanje na čovjeka koji je živio za svoju porodicu i domovinu. Njegova porodica, kao i saborci, vjeruju da će njegova hrabrost i požrtvovanost biti inspiracija onima koji dolaze.
Tragedija je izazvala brojne reakcije i izraze saučešća. Ministar odbrane Bratislav Gašić i načelnik Generalštaba Milan Mojsilović uputili su riječi podrške porodici, naglašavajući koliko je Stanković bio cijenjen i poštovan. Na društvenim mrežama vojnici i građani dijelili su uspomene, opisujući ga kao čovjeka uvijek spremnog da pomogne i kao kolegu koji je zračio dobrotom i profesionalnošću. Njegovo ime će se s poštovanjem pominjati još dugo.
Kako prenosi RTS, ovakvi događaji uvijek otvaraju raspravu o bezbjednosti vojne obuke i postavljaju pitanje da li se može učiniti više kako bi se životi vojnika zaštitili. Analitičari poručuju da ovakve tragedije ne smiju biti zaboravljene, već iskorištene kao poticaj za unapređenje sistema. Oni naglašavaju da ulaganje u dodatnu obuku i tehničke resurse može značiti spas za mnoge živote u budućnosti.
- Sa druge strane, Politika piše da su pripadnici 63. padobranske brigade kroz istoriju uvijek pokazivali hrabrost i izdržljivost, ali da svaka izgubljena uniforma ostavlja dubok trag u vojnoj zajednici. Posebno se ističe potreba da se porodicama stradalih pruži snažna podrška, jer oni nose najveći teret gubitka.
I Blic je prenio emotivne poruke građana koji su se oprostili od Milana Stankovića. Komentari su ispunjeni tugom, ali i zahvalnošću. Ljudi ističu da je svojim životom pokazao šta znači služiti domovini, te da njegova žrtva ne smije ostati zaboravljena.
Ova priča nije samo o jednom vojniku, već i o simbolu požrtvovanosti i hrabrosti. Stankovićeva sudbina pokazuje koliko je važno razmišljati o sigurnosti, ali i koliko vojni život podrazumijeva odricanja. Njegov prerani odlazak podsjeća društvo na cijenu slobode i mira, koju mnogi zaboravljaju dok vojnici svakodnevno rizikuju svoje živote.
Iako su bol i tuga nemjerljivi, ostaje nada da će ova tragedija biti povod za promjene koje će zaštititi živote onih koji nastavljaju njegovim putem. Milan Stanković će zauvijek ostati upamćen kao vojnik koji je s ponosom i ljubavlju služio svojoj zemlji, a njegovo ime ostaće urezano u srcima onih koji ga pamte. Njegova žrtva može biti temelj za bolje sutra, sigurnije vojnike i društvo koje poštuje njihovu hrabrost.
