Za danas za sve vjernike spremili smo jednu jako zanimljivu priču, a koja je povezana sa vjerom i zdravljem svakoga od nas…..
Patrijarh Pavle, koji se smatra jednom od najznačajnijih i najmudrijih duhovnih ličnosti srpskog naroda, iza sebe je ostavio ne samo bogatu duhovnu ostavštinu, već i dugogodišnje poruke koje su i danas prisutne u svesti mnogih. Njegove su riječi bile jednostavne, ali ispunjene ljubavlju, razumom i moralom. U društvu koje je sve podijeljenije, sebičnije i otuđenije, njegov glas i dalje daje sklad i mir. Za patrijarha Pavla obitelj nije bila samo skup bioloških spona, nego i svetinja – duhovna zajednica u kojoj se formira pojedinac.
Mislio je da su ljudskost, suosjećanje i duhovna odanost prisutni u udobnosti obiteljskog doma. Ovo je mjesto gdje dijete prvo uči o osnovnim emocijama: ljubavi, opraštanju, slavlju i brizi za druge. Obitelj je nazvao prvom odgojnom institucijom u životu, istaknuo je da je ona značajno utjecala na stvaranje zdravog društva. Bez zdravih obiteljskih temelja, rekao je, čovjek teško može postići potpuno i uravnoteženo ispunjenje. Jedna od najpoznatijih poruka koje je napisao bila je ova: Tijekom vremena sukoba, sukoba i podjela, ne bismo trebali zanemariti koncept jedinstva. Naglasio je da nikakav omalovažavajući, povrijeđujući ili prolazni gnjev ne smije imati veću važnost od sloge, mira i svetosti zajedničkog življenja. Mislio je da sve prolazi, ali ostao je duh, ugled i dobro koje smo činili.
Iz te perspektive često je govorio o: više volimo, a manje sudimo. Srž njegove poruke bila je ljubav: nije bila kratkotrajna ni sebična, nego je bila tiha i čista. Za njega je ljubav bila temeljna komponenta svake zdrave romantične veze, ne samo u njegovom osobnom životu, već i s prijateljima, zajednicom, pa čak i s drugim nacijama. Nije govorio o ljubavi kao konceptualiziranom konceptu, već kao svakodnevnoj praksi koja uključuje davanje bez očekivanja. “Prava ljubav ne traži naplatu”, govorio je ranije, potičući ljude da budu velikodušni sa svojim emocijama i skromni sa svojim zahtjevima. Bio je siguran u uspjeh istine i dobra tijekom vremena.
Čak i ako se čini da je jaka, tama je u pravilu kratkotrajna. Ništa što je uistinu trajno ne može se izgraditi od laži, prijevare i nepravde. Njegove su riječi bile izravne: “Ništa trajno ne može se izgraditi od laži i nepravde.” Zalagao se za život po savjesti, te je vjerovao da će svako dobro djelo, makar i tiho, ostaviti trajni trag na svijetu. Također je upozorio na taštinu, tihi otrov koji nepovoljno utječe na odnose i promiče nepovjerenje među pojedincima. Smatrao je da će taština otuđiti ljude jer oni koji su okupirani sobom neće opažati, čuti ili osjećati druge. „Taština je prepreka ljubavi“, istaknuo je, pozivajući ljude da njeguju poniznost, otvorenost i spremnost na kompromis.
Smatrao je da je tolerancija prava duhovna vrijednost, a ne teret. On je pravu toleranciju opisao kao inteligentan, strpljiv i sposoban slušati ono što nije ugodno. Za njega različitost nije bila opasnost, već sredstvo duhovnog razvoja. Različita mišljenja ne smatraju se slabošću, već prije mogućnošću da se razvijamo kao pojedinci, rekao je ranije, fokusirajući se na važnost traženja stvari koje nas spajaju umjesto stvari koje nas razdvajaju.
U društvu koje je brzo, plitko i hladno, riječi patrijarha Pavla upozoravaju na vitalne vrijednostiː mir, ljubav, poštovanje i vjeru. Njegove ideje još uvijek utječu na mene, ne samo kao uspomena, već i kao smjernica u vremenu kada je teško locirati značajnu zgradu. U svakom njegovom diskursu osjeća se želja da čovjek ostane onakav kakav jest, da se ne izgubi u ludilu suvremenosti. Poručio je da trebamo postati ljudi, uprkos srpskom podrijetlu, kako bismo promovirali ljudski duh kao univerzalno svojstvo. Danas, više nego ikad prije, njegova je ostavština trajni izvor duhovne moći. Sugerira da nas ne definira buka koju stvaramo, već tišina s kojom djelujemo s plemenitom namjerom.
