Svi ljudi koji polako ulaze u godine, sve više se i više okreću prema vjeri. Sada je to možda malo postao i trend, ali definitivno kada si mlad, ne razmišljaš baš toliko o bogu, crkvi i onome što si. Mnogo je grijehova koje čovjek uradi za života, i onda se pokušava nekako izvući, a okretanje bogu je definitivno jedan od načina kko se “očistiti” od svega.
Iako je patrijarh Pavle možda već preminuo, njegove blage, ali prodorne riječi, koje služe i kao utjeha i lijek, kao i vrijedne pouke, i dalje odzvanjaju u našim sjećanjima i srcima. Sujeta, najteži greh u Srbiji, rađa razdor i netrpeljivost. U prisustvu taštine, nema vjere i ljubavi.
Postojanje suprotnih perspektiva nije slučajno; bitno je ispitati stvari iz više kutova. Međutim, postoje slučajevi kada naše nesuglasice nisu istinske razlike u mišljenjima. Moramo ovo prevladati. Njegujući toleranciju, možemo doista shvatiti stajališta drugih. To ne znači da ih trebamo usvojiti ako su manjkave, već da ih trebamo razumjeti kako bismo spriječili pojavu neprijateljstva i sila podjela koje nas razdvajaju.
Ova nacija bi se pretvorila u utopiju kada bi se svaki pojedinac držao koncepta ljubavi. Međutim, čak i ako bi pojedinci težili nečemu malo manjem od ljubavi – prepoznajući da je ljubav krajnja veza – ako bi jednostavno slijedili načelo postupanja prema drugima onako kako žele da se postupa s njima i suzdržavali bi se od nanošenja štete drugima, tada bi svijet, dok ne bi sasvim stigao do raja, došao bi nevjerojatno blizu.
Pojam morala nije definiran pojmovima “ne treba” ili “ne smije”. Umjesto toga, ono je utjelovljeno u izjavi “neću”. Prava vrlina ne leži u suzdržavanju od činjenja grijeha, već u posjedovanju sposobnosti i nedostatku želje da se to čini. Ljubav stoji kao vrhunska vrlina, jer je to jedina kvaliteta koja ne nestaje kada se dijeli s drugima. Naprotiv, što više ljubavi netko daje, to više ljubavi posjeduje.
Uvijek se moramo sjetiti da je zlo prolazno i da se samo čini pobjedničkim i impresivnim. Zbog toga se ništa, osobito život, ne bi smjelo graditi na zloći, prijevari ili prijevari. Naš Stvoritelj nas je dizajnirao da budemo ljudi i očekuje da se ponašamo u skladu s tim. Ne postoje okolnosti u kojima ne možemo i ne bismo trebali ispuniti ovu obvezu. Podrijetlo osobe je beznačajno; razvoj i rast su ono što je uistinu važno.
Koliko god okolnosti bile izazovne, naša je dužnost zadržati našu ljudskost i ne dopustiti da bilo kakvi osobni ili nacionalni interesi opravdavaju nehumane postupke. Vrijeme može proći, ali bit naših duša, naše istinsko jastvo i težnja za dobrotom trajat će vječno.
Prava sloboda nalazi se u odsustvu traženja sebe unutar ljubavi. To je bezuvjetna ljubav koja prkosi racionalnosti, utjelovljujući bit prave ljubavi.
Duboke i rječite riječi o podcijenjenoj važnosti obitelji duboko odjekuju. Obitelj je, prema tim riječima, temelj ljudske zajednice i ima nezamjenjivu ulogu u duhovnom rastu pojedinca. Unutar obitelji čuva se pradjedovska vjera i temeljne duhovne vrijednosti koje nas vode kroz život. Ljubav izvire iz obitelji, au njezinim okvirima učimo vrline dužnosti, žrtve i zajedničke izdržljivosti, kao i umijeće dijeljenja radosti. Čak i kad izađemo izvan granica svojih domova, obitelj u nas ulijeva osjećaj zajedništva koji nadilazi fizičku udaljenost. To je slično “maloj crkvi”, svetištu koje pruža smjernice i sprječava nas da se izgubimo u svijetu koji se često čini odvojenim i praznim.
