Duško Radović je kroz svoj rad i stil uspeo da približi književnost i mudrost običnom čoveku, deci, ali i odraslima. Njegov pristup je bio topao i iskren, što ga je učinilo omiljenim i relevantnim i danas, decenijama nakon njegove smrti.
U današnjem članku istražit ćemo život i doprinose Duška Radovića, istaknutog pisca i novinara, često nazivanog “Nišijom koji je najviše volio Beograd”. Njegova karijera bila je izuzetna, a posebno je poznat po svojim dječjim pjesmama koje su ostavile neizbrisiv trag u djetinjstvu mnogih generacija.
No, jedna njegova skladba namijenjena najmlađoj publici, koja se na prvi pogled može učiniti kao čista priča, kasnije je protumačena kao proročanska, napisana nekoliko godina prije smrti Josipa Broza Tita i raspada Jugoslavije. Duško Radović, kojeg je slavni Matija Bećković okarakterizirao kao “Ivu Andrića koji ne želi odrasti”, ostavio je u nasljeđe opsežnu zbirku stihova koje su djeca rado učila i pjevala. Među njegovim značajnim djelima su poznate pjesme kao što su “Plavi zec”, “Strašni lav” i “Sve što raste, htjelo bi rasti”, a posebno se ističe “Tužna pjesma” o gospođi Klari koja se brinula za šest mačaka. Poemu je odabrao i izveo Dejan Petković na Beogradskom proljetnom festivalu 1976. godine, a potom je dobila dublje političko značenje.
Značajan broj pojedinaca počeo je stihove o gospođi Klari tumačiti kao skrivenu metaforu tadašnjih prilika u Jugoslaviji, ali i perspektive nacije nakon smrti njezine dugogodišnje vođe. Pjesma prikazuje gospođu Klaru, stariju i usamljenu osobu, koja se za života brinula za šest zadovoljnih i uhranjenih bijelih mačaka. Ipak, nakon njezine smrti, mačke su napuštene, ostavljene da pate od gladi i tuge, lišene skrbnika koji bi ih štitio i kitio mašnama. Mnogi tumači u šest mačaka vide snažnu simboliku koja predstavlja šest republika koje su činile Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju.
Nasuprot tome, gospođa Klara utjelovljuje Josipa Broza Tita, moćnog i karizmatičnog vođu čija je smrt označila početak raspada jedinstvene države. Zapravo, pjesma je predviđala komadanje nacije koju je Tito ujedinio. Naslov “Tužna pjesma” za mnoge je postao dirljivi simbol tuge i gubitka koji je uslijedio nakon kolapsa zemlje od oko 22 milijuna ljudi, koja je potom upala u nasilni građanski rat. Pjesma je odavno uvrštena u školsku lektiru, omogućujući djeci da se uključe u tekst bogat višestrukom simbolikom.
Međutim, kako se politički krajolik razvijao, nekima je postalo očito da je pjesma nadišla puki narativ o starijoj ženi i njezinim mačkama, služeći umjesto toga kao alegorija na Tita i Jugoslaviju. Duško Radović bio je poznat po oštroj duhovitosti i oštroj društvenoj kritičnosti. Posebna opaska iz njegove poznate emisije “Beograde, dobro jutro” na Radiju Studio B izazvala je veliku buru među tadašnjim autoritetima. Tvrdio je: “Ako možemo i moramo bez Tita, možemo i bez mnogih drugih.” Ta je izjava izazvala žestoke emocije u političkim krugovima, što je dovelo do otkazivanja njegove emisije. Unatoč gorljivim pozivima slušatelja da se vrati u eter, Radović je to odlučno odbio, rekavši:
“Jesam mali lik na radiju, ali nisam onaj koga se može aktivirati ili deaktivirati jednostavnim pritiskom na gumb. Ova fraza je postala simbol njegove autonomije i integriteta. Unatoč naporima da se njegov kreativni izraz potisne i cenzurira, Duško Radović se pokazao kao jedan od najomiljenijih pjesnika i novinara, koji suosjećajno i mudro artikulira složena pitanja na lako razumljiv način. Njegov “Tužan” Pjesma” živi u srcima nebrojenih generacija koje su je slušale i usvojile, služeći ne samo kao dječja pjesma, već i kao duboko razmišljanje o prolaznosti, izgubljenosti i složenosti povijesnih trenutaka.
Zahvaljujući njegovoj poeziji, bezbrojni su pojedinci stekli sposobnost da se upuste u dublje promišljanje i da vide svijet kroz višeslojnu leću. Zbog toga Duško Radović ostaje jedan od najznačajnijih srpskih pisaca i intelektualaca, čija djela i dalje inspiriraju. U konačnici, može se tvrditi da se njegov dar proširio dalje od jednostavnog skladanja očaravajućih pjesama za djecu; vješto je prenio složene društvene i političke teme kroz naizgled jednostavne narative. To posebno dolazi do izražaja u njegovom djelu “Tužna pjesma”, koje dočarava duboki značaj njezine simbolike u turbulentnom razdoblju jugoslavenske povijesti.
