U nastavku našeg današnjega članka, govorićemo o tome, kako izgleda osoba kada bude zaposjednuta sa demonima. Otac Predrag se oglasio ovim putem, te je rekao i par stvari na ovu temu….
Samoća nije sloboda, već zamka – ne zavaravajte se rečenicom “ne treba mi niko”
Otac Predrag Popović prepoznat je kao duhovnik čije misli, riječi i stavovi izazivaju veliko poštovanje i pažljivo se prate, kako među vernicima, tako i među brojnim poštovaocima duhovne misli i tradicionalnih vrijednosti. Njegov glas postao je prepoznatljiv na društvenim mrežama, naročito na Fejsbuku i Jutjubu, gdje redovno dijeli svoja duhovna razmišljanja i tumačenja životnih izazova iz pravoslavne perspektive. Njegove objave ne samo da osnažuju veru kod mnogih, već i otvaraju važne teme o duhovnom zdravlju, porodici i svakodnevnoj borbi čoveka sa samim sobom.
U jednoj od svojih nedavnih objava, otac Predrag Popović govorio je o sve prisutnijem fenomenu modernog čoveka – samoći koju mnogi sami biraju, pod krinkom nezavisnosti i samodovoljnosti. Posebno je upozorio na opasnost misli i izgovorene rečenice: „Ne treba mi niko.“
„Meni ne treba niko. Samo ja i Bog.“ – rečenica koja na prvi pogled može da djeluje duhovno uzvišeno, zapravo, kako otac Predrag ističe, krije zamku koju mnogi ne prepoznaju na vrijeme. To je, prema njegovim riječima, početak udaljavanja od suštine hrišćanskog života – od zajednice, porodice, i osjećaja pripadnosti koji su od presudne važnosti za čovjekovo duhovno zdravlje i spasenje.
– Đavo upravo koristi tu misao kako bi čoveka ubedio da je samodovoljan, da može sve bez drugih. A kada se čovek osami, kada poveruje da mu za život nije potreban niko, onda se lagano i neprimetno odvaja od porodice, postaje duhovno lenj i ranjiv za svaku vrstu manipulacije – piše otac Predrag. On naglašava da prava snaga ne dolazi iz samoće, već iz zajedništva, iz odnosa koje gradimo sa bližnjima, iz ljubavi i podrške koje dobijamo i pružamo u krugu porodice, prijatelja, pa i šire zajednice.
– Kad čovek izađe iz zajednice, iz porodice, lako je njime upravljati. Postaje podložan svakom vetru, svakom uticaju. Prva stvar koju demon čini jeste to da čoveka odvoji od ljudi. Tada on više nije okružen ljubavlju, savetom, blizinom. Ostaje sam sa svojim mislima koje ga polako odvode u mrak duhovne osame – upozorava otac Predrag.
Posebno je istakao da vera u Boga ne može i ne sme biti izgovor za bežanje od ljudi.
– Čovek misli da i dalje služi Bogu, ali ako je izolovan, ako ne pokazuje ljubav prema bližnjem, ako ne učestvuje u zajedničkom životu, onda je u velikoj zabludi. Prava vera se ogleda u zajednici, u praštanju, u žrtvi, u suživotu sa drugima. Bez toga, naša vera je samo iluzija – zaključio je.
Na kraju svoje poruke, otac Predrag pozvao je sve da se preispitaju – da ne upadaju u zamku modernog individualizma koji propagira samodovoljnost kao vrlinu. Jer istinska snaga i duhovno zdravlje, kako nas uči i Hristos, nalaze se u zajedništvu, ljubavi i služenju drugome.
– Ne izgovarajte „ne treba mi niko“, jer to nije sloboda, već uvod u duhovnu prazninu. Trebamo jedni druge. U zajednici se rađa ljubav, tamo raste duša – poručio je.
