Za danas smo spremili priču o pjevačici, a koja se uopšte u posljednjih par godina ne pojavljuje u medijima. Nada Obrić je kao što znate jako dugo bolesna, jer ima tumor….
Nada Obrić svojedobno je progovorila o vlastitom sprovodu, otkrivši da je unaprijed imala sve tehničke dogovore. Dalje je nagovijestila svoju namjeru da neće napraviti oporuku, a otkrila je i da više voli osobu pored koje želi biti pokopana. Izrazila je želju da nakon smrti bude položena pored bivšeg supruga, jer zajedno imaju dvoje djece. Nada za Kurir kaže da se Lepa Lukić uznemirila kada su je pitali da li je spremila testament i kupila groblje. “Ne izbjegavam tu temu. Bit će to u Beogradu, na Bežanskom groblju”, dodala je otkrivši svoju neočekivanu odluku.
Unatoč tome što sam se prije 18 godina razvela od svog bivšeg supruga Acea zbog njegove nevjere, odlučila sam da nakon smrti želim biti pokopana u istom grobu kao i on. Vrijedno je napomenuti da dijelimo dvoje djece, Etanu i Sashu. Iako mnogi mogu suditi o mom izboru, ostajem ravnodušan na njihovo mišljenje. Ova odluka je konačna i nedvosmislena. Nada napominje da među njezinom djecom postoji skladan odnos, zbog čega nije imala potrebu sastavljati oporuku. Među mojom djecom nema neprijateljstva. Svjesni su imovine koju posjedujem i dionica koje će dobiti. Moj pokojni suprug i ja smo svojevremeno riješili te stvari. Ne bojim se unaprijed dogovoriti i podijeliti naše stvari.
Drugi aspekt koji je zaprepastio javnost je Nadin odgovor na suprugovu nevjeru. Unatoč tome što je bila svjesna njegove prijevare, ostala je pribrana i pokazala iznimnu razinu duhovitosti i ironije. Imao sam sveobuhvatnu svijest o situaciji. U jednom trenutku čak sam mu ponudio utjehu u vezi s njegovim poteškoćama s romantičnim partnerom. Prenio sam mu: “Izazivaš veliku brigu, molim te, suzdrži se od takvog ponašanja. Pomirit ćeš se, pogotovo što se tiče tvojih financijskih stvari. Ako bude bezobrazna, javi mi pa ću joj se obratiti.” Pjevačica je to svojedobno otkrila. Izvorna rečenica: BONUS TEKST: Ponovno stvorena rečenica:
- DODATNI TEKST
Dramaturgica Dušica Žegarac, rođena u Beogradu 1944., slučajno je otkrivena kao srednjoškolka, a kasnije je dobila glavnu ulogu progonjene Židovke u filmu “Deveti krug” (1960.). Svojim nastupom nagrađena je na Pulskom festivalu. Tijekom svoje blistave karijere ostvarila je preko 60 uloga čime je stekla zasluženu titulu istaknute umjetnice. Nakon studija medicine uživjela se u slične uloge djevojaka koje su pomagale partizanima u “Stepenicama radosti” (1961.) i “Saši” (1962.), a 1962. godine upisala je glumu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu.
Nakon duge pauze od svjetla reflektora, koja je započela 1966. pojavom u filmu Dragoslava Lazića “Tople godine”, ostvario je snažnu karijeru. Pokazujući izuzetnu glumačku svestranost u zrelim godinama, ostvario je glavne i značajne sporedne uloge, posebno u dramama Živojina Pavlovića “Buđenje štakora” (1967.) i “Pošalji čovjeka u pola dva” (1967.) Dragoljuba Ivkova. Osim toga, pojavila se u nekoliko filmova među kojima su “Nemirni” (1967.) redatelja Kokana Rakonjca, “Variola vera” (1982.) Gorana Markovića, “T.T. sindrom” (2000.) Dejana Zečevića, “Ljubav i drugi zločini” (2008.) redatelja Stefana Arsenijevića, među mnogim drugima.
- Dušici Žegarac dodijeljen je prestižni Zlatni pečat, najveće priznanje Jugoslavenske kinoteke, kao priznanje za značajan doprinos filmskoj umjetnosti. Za iznimna postignuća na polju glume nagrađena je nagradom “Pavle Vuisić”. U monografiji koju je za tu priliku sastavio Ranko Munitić, spominje se kao “crna dama zvjezdane sjene”. Osim toga, glumila je brojne likove u raznim domaćim televizijskim serijama, među kojima su “Od svih ljudi koje sam voljela”, “Michelangelo”, “Daltonizam” i ostale. O obitelji i zločinima vezanim uz Goli otok. Glumica je ranije raspravljala o svom privatnom životu i osobama s kojima je hodala.
Tijekom tog razgovora okarakterizirala je svoju obitelj kao osobu koja posjeduje iznimne obiteljske vrijednosti. Smatram se sretnim što sam rođen i odrastao u obitelji koja je podržavala dobro definiran i čvrst okvir moralnih i obiteljskih vrijednosti na koje sam se mogao osloniti. S posebnom toplinom i divljenjem sjećam se majčine šire obitelji koja je svoju vjeru u mogućnosti boljeg i pravednijeg svijeta pokazala sudjelovanjem u Drugom svjetskom ratu boreći se protiv fašizma. Jednom je prilikom za Politiku podijelila teške okolnosti u kojima je proživljavala njezina obitelj i potresna iskustva svog odrastanja. Bez obzira na to, njezino djetinjstvo čuva kao prekrasnu uspomenu, ponajviše zbog vrijednosti koje je prenijela njezina obitelj.
Tijekom ovog formativnog razdoblja shvatila je svoju spremnost prihvatiti naporan rad, što ju je dovelo do toga da sa 16 godina zakorači u odraslu dob. Dušica Žegarac je u spomenutom intervjuu istaknula da je njezin rani početak rada sa 16 godina odigrao presudnu ulogu u oblikovanju i zaokruživanju nasljeđa koje su joj roditelji dali. Vrijednosti rada, predanosti, odgovornosti, discipline i jasno definirane profesionalne uloge u zajedničkom nastojanju u ostvarivanju zadataka značajno su utjecale na njezin razvoj i sazrijevanje, kako glumice, tako i, što je još važnije, pojedinca. Odaje priznanje mnogim pojedincima s kojima je radila i koji su pridonijeli ovom rastu, govoreći o njima u svojoj knjizi.
