U nastavku našeg današnjega članka, govorićemo o second hand radnjama, a koje su definitivno hit u cijelom svijetu. Na Balkanu je definitivno jako popularno ići u kupovinu u ove radnje….
Second hand trgovine, poznate i kao prodavnice polovne odjeće, sve više dobijaju na popularnosti u Srbiji, iako su u zapadnim zemljama već decenijama ustaljen način kupovine. Iako niska cijena jeste značajan faktor, to nije jedini razlog zbog kog građani sve češće biraju rabljenu odjeću umjesto nove.
Prema dostupnim informacijama iz Uprave carina, roba u ovim prodavnicama dolazi iz više od 50 zemalja, uključujući Europsku uniju, Veliku Britaniju, Švicarsku, Sjedinjene Američke Države, Kanadu i Australiju. Second hand trgovine su doživjele značajnu ekspanziju u urbanim sredinama širom Srbije, ali nisu sve uspjele da opstanu – dok neke nude kvalitetnu i modernu garderobu, druge su, uslijed slabijeg poslovanja, bile prinuđene da zatvore svoja vrata.
Uređene i profesionalno vođene radnje često imaju u ponudi markirane komade odjeće, a mnogi kupci uspijevaju da se kompletno obuku uz vrlo povoljan odnos cijene i kvaliteta. Ipak, ovaj sistem funkcionira samo dok se poštuju određena pravila – u protivnom, neodgovorno rukovanje može pokvariti cijelo iskustvo kupovine.
Naime, Carinska uprava sprovodi postupak unošenja rabljenih artikala u skladu sa međunarodnim smjernicama koje regulišu promet polovne tehničke robe i odjeće. Ove smjernice donosi nadležno Ministarstvo zaštite okoliša, tačnije Uprava za zaštitu okoliša, a pravila su posebno precizirana još u travnju 2004. godine.
Prema važećim uputama, za uvoz polovne garderobe nije potrebna posebna dozvola sve dok su komadi odjeće klasifikovani kao “ekstra kvaliteta” (što podrazumijeva da izgledaju gotovo kao novi) ili “prva klasa” (visok kvalitet uz eventualne sitne nedostatke poput manjih fleka). Takva roba ne potpada pod kategorizaciju otpada i može se slobodno uvoziti.
Međutim, odjeća koja je izuzetno pohabana, poderana ili jako zaprljana zakonski se smatra otpadom, kako je navedeno u Zakonu o upravljanju otpadom. Takvi artikli se ne mogu legalno prevoziti preko granice, upozoravaju carinski službenici. Uz to, svaki komad uvezene rabljene odjeće mora biti detaljno sortiran i popraćen specifikacijom, kako bi se olakšala inspekcija prilikom ulaska u slobodni promet.
Kada je riječ o obući, propisi su još stroži. Ministarstvo zaštite okoliša naglašava da rabljena obuća ne može biti valjano dezinficirana niti dovedena do prihvatljivog kvaliteta, te se automatski tretira kao otpad. Samim tim, uvoz rabljene obuće u komercijalne ili humanitarne svrhe nije dozvoljen.
S druge strane, kad roba jednom uđe na tržište, Carinska uprava više nema ingerencije nad njenim kvalitetom niti nad daljom distribucijom. Upravo iz tog razloga, brojni građani radije biraju second hand kao način racionalne i odgovorne potrošnje. Kupovina polovne garderobe donosi višestruke koristi – ne samo da se štedi novac, već se i doprinosi zaštiti životne sredine.
Ove prodavnice nude širok spektar artikala: odjeću, obuću, torbe, pa čak i razne modne dodatke. Roba najčešće dolazi od pojedinaca koji je više ne koriste. Nakon osnovne obrade, uključujući razvrstavanje, pranje i čišćenje, artikli se izlažu u prodaji po znatno nižim cijenama nego u klasičnim buticima.
Jedna od ključnih prednosti ove vrste kupovine jeste činjenica da se time podržava koncept održive potrošnje. Kupovinom već proizvedenih predmeta smanjuje se potreba za novom proizvodnjom, čime se direktno utiče na smanjenje zagađenja. Takođe, u second hand trgovinama moguće je pronaći unikatne komade koje je teško naći u klasičnim radnjama, što dodatno doprinosi ličnom i originalnom stilu kupca.
Naravno, prilikom izbora odjevnih predmeta iz ovih radnji treba obratiti pažnju na kvalitet i stanje artikla. Idealno je birati komade koji izgledaju kao novi ili su vrlo malo nošeni. Takođe je važno pregledati odjeću zbog mogućih mrlja ili fizičkih oštećenja.
Zaključno, second hand trgovine predstavljaju odličnu alternativu za sve one koji žele da se obuku kvalitetno i moderno, a da pri tom vode računa o budžetu i očuvanju životne sredine. Iako ova praksa još uvijek nosi određene zakonske i higijenske izazove, njen rastući trend ukazuje na promjene potrošačkih navika i sve veću svijest o važnosti održivosti.
