U danasnjem clanku pogledajte a i proćitajte kako je jedan otac bacio kcerkicu u vodu da je naući da pliva,kako je bio samo ne promisljen…..
Na internetu se nedavno pojavio snimak koji je izazvao snažne emocije i podijelio javnost. Prikazuje muškarca koji, bez mnogo razmišljanja, baca svoje dijete u more, navodno kako bi je naučio da pliva. Iako ova scena traje svega nekoliko sekundi, njen efekat i reakcije koje je izazvala traju mnogo duže.
Na snimku se vidi djevojčica sa pomoćnim rekvizitima, takozvanim mišićima, kako stoji pored svog oca. U jednom trenutku, on je podiže i baca preko ograde direktno u more. Čim je ušla u vodu, mišići joj skliznu sa ruku i ostanu da plutaju na površini, dok se njeno tijelo gubi pod vodom. Snimak se prekida upravo u tom trenutku, ostavljajući gledaoce u šoku i neizvjesnosti. Niko nije mogao da sa sigurnošću kaže šta se dalje dogodilo.
Ovaj video, iako star dvije godine, ponovo je postao viralan, izazivajući brojne komentare. Na društvenim mrežama ljudi su mahom osudili očev postupak, nazivajući ga neodgovornim, opasnim i krajnje neprihvatljivim. Mnogi su ga sarkastično prozvali „otac godine“, dok su drugi isticali da bi ovakvo ponašanje trebalo biti zakonski sankcionisano.
S druge strane, bilo je i onih koji su pokušavali da opravdaju njegov postupak, pozivajući se na sopstvena iskustva iz djetinjstva. Tvrde da su i sami učeni da plivaju tako što su ih odrasli bacali u vodu i puštali da se sami snađu. Neki su čak tvrdili da je to „stari, provjereni metod“ koji razvija otpornost i samopouzdanje.
Međutim, većina ipak smatra da takav pristup u savremenom roditeljstvu nema mjesta. Psiholozi i pedijatri već godinama upozoravaju da bacanje djece u vodu može izazvati traumu, razvoj intenzivnog straha od vode, pa čak i dugotrajne psihološke posljedice. Umjesto agresivnih metoda, preporučuje se postepen, nježan pristup kroz igru i motivaciju.
Roditelji bi, prema riječima stručnjaka, trebalo da se fokusiraju na to da dijete osjeća sigurnost, povjerenje i podršku. Voda može biti izazovno okruženje za malu djecu, a osjećaj kontrole je ključan za prevazilaženje straha. Bacanje bez upozorenja i pripreme ne samo da ugrožava fizičku sigurnost djeteta, već mu šalje poruku da ne može vjerovati odraslima koji bi trebali da ga štite.
U brojnim komentarima pojavila se i teza da „djeca danas previše zaštićena“. Iako je istina da roditeljstvo danas često ide u krajnosti, to ne znači da treba pribjegavati metodama koje mogu imati ozbiljne posljedice po razvoj i emocionalno zdravlje. Svako dijete je drugačije – neko će se snaći, neko će se prepasti, neko će to pamtiti cijeli život.
Korisnici društvenih mreža pitali su se i gdje je bila majka djeteta. Mnogi su izrazili uvjerenje da bi majka bila pažljivija, nežnija i svjesnija opasnosti. Ova tema otvorila je i širu raspravu o roditeljskoj odgovornosti, granicama u vaspitanju, kao i o potrebi edukacije roditelja, posebno kada je riječ o rizičnim situacijama.
Iako se identitet muškarca sa snimka ne zna, šteta je već učinjena. I snimkom i njegovim širenjem. Dijete koje je bilo akter ove situacije nije imalo izbora ni zaštitu u tom trenutku. I upravo to je ono što je najviše potreslo javnost – činjenica da neko može tako hladnokrvno, navodno iz „dobre namjere“, učiniti nešto toliko rizično.
Na kraju, cijela situacija je podsjetnik da roditeljstvo nosi ogromnu odgovornost. I da u svakom postupku mora postojati razumijevanje, svijest i briga za dobrobit djeteta. Jedan pogrešan potez može imati dugotrajne posljedice. I dok se neki pozivaju na „stara vremena“, drugi ukazuju da smo danas kao društvo ipak dužni da učimo iz grešaka i biramo bolje, sigurnije puteve.
Jer ništa nije važnije od sigurnosti i zdravlja djeteta. Nijedna lekcija ne vrijedi ako je naučena uz strah i paniku
