Približava nam se jedan od najvećih hrišćanskih praznika Vaskrs i vjernici se već pripremaju za taj dan.Otac Arsenije je iznio osnovne smjernice za post, ističući da se ta pravila razlikuju od osobe do osobe. Razdoblje uskršnjeg posta počinje 18. ožujka i traje do 4. svibnja. Dana 5. svibnja sljedbenici pravoslavne vjere obilježavaju Uskrs, najznačajniji i najstariji blagdan u kršćanstvu, kojim se slavi Kristovo uskrsnuće i njegova pobjeda nad smrću i nedjelima . Ovoj značajnoj prigodi prethodi cijenjena Sveta korizma, poznata i kao Veliki Uskrs.
O propisima i suštini posta govorio je u jutarnjem programu na Prvoj otac Arsenije Arsenijević, starješina hrama Vaznesenja Gospodnjeg u Beogradu. Na tvrdnje verskog analitičara da je gledanje serija za vreme posta neprimereno, otac Arsenije je dao dodatno objašnjenje; usporedio je post s kondicijskim treninzima za sportaše, koji blagotvorno djeluju i na dušu i na tijelo.Post obuhvaća više od same fizičke potpore i prehrane. Ono što je uistinu važno jest korištenje tjelesnog posta kao katalizatora za osobni rast. Baš kao što se sportaš podvrgava kondicijskom treningu kako bi poboljšao svoje performanse, post nas također priprema za duhovni rast. Od suštinske je važnosti odbaciti svjetovne smetnje i usredotočiti se na naš odnos s Bogom. Želimo svoje misli usmjeriti prema Njemu. Konstantno bombardiranje vijestima, serijama i zabavom može čovjeka svladati. Iako to možda nije popularno reći u informativnom programu, ključno je da pojedinci pronađu trenutke smirenosti, saberu misli, bave se molitvom, čitaju duhovnu literaturu, prisustvuju bogoslužjima i pričešćuju se. Ove prakse imaju moć dovesti do transformativnih promjena u nečijem životu”, objasnio je.
Tijekom početnih faza posta, pojedinci mogu osjetiti osjećaj nervoze i nemira zbog izostanka uobičajenog unosa hrane. Otac Arsenije objašnjava da su ovakvi stresovi česti i izvan konteksta posta. Kada osoba pruži čak i mali odgovor, on ima moć donijeti značajne promjene u njezin život, što često dovodi do osjećaja nemira. Uobičajeno je iskustvo da se pojedinci osjećaju nervozno nekoliko dana nakon odlaska na godišnji odmor, a da se opuštanje nađe tek pred kraj. Ovaj fenomen naglašava otpor koji naša tijela imaju prema promjenama i želju da ostanu u stanju inercije. Međutim, duboko u sebi žudimo postati bolja verzija samih sebe, sličiti našem Stvoritelju, a ne prihvatiti nesvetost. Putovanje ka izlaganju i aktualiziranju ljepote u nama nailazi na ovaj otpor, ali to je svejedno vrijedna potraga.
Za razliku od drugih programa učenja koji obično počinju s najlakšim zadacima, pravila posta ističu se kao najstroža u početku prije nego postupno postanu blaža. Ova pravila služe kao mjera nečije predanosti i predanosti postu, posebno za pojedince poput svećenika koji se strogo pridržavaju njegovih načela. Međutim, važno je napomenuti da nisu svi obavezni postiti na isti način. Određene osobe, kao što su trudnice, bolesnici ili oni koji se bave fizički zahtjevnim poslovima, možda neće moći pridržavati se istih praksi posta. Bilo bi nerazumno i nepravedno očekivati da se pojedinci u različitim okolnostima, poput onih koji rade na terenu i onih u uredu, pridržavaju identičnih zahtjeva posta. Neprepoznavanje ovih razlika može rezultirati štetnim zdravstvenim učincima za one koji se više naprežu.
Pozabavimo se pitanjem samodostatnosti kao jednom od mnogih pogrešaka koje se mogu učiniti. Važno je prepoznati da se post ne odnosi samo na uzdržavanje od tjelesne prehrane. Moguće je da netko nesvjesno podlegne osjećajima ponosa i taštine, vjerujući da je superiorniji od drugih. Svrha posta je njegovati osjećaj unutarnjeg mira, priznati svoja ograničenja i shvatiti da su i najmanji zadaci izvan naših mogućnosti. Kroz tu spoznaju shvaćamo vlastite nedostatke, što je srž stvari. Čineći to, razvijamo ljubav i empatiju prema drugima, umjesto da svoja postignuća koristimo kao sredstvo za utvrđivanje dominacije i superiornosti.
Tijekom ovog kriznog razdoblja preporuča se pronaći utjehu i obnoviti svoj um i tijelo kroz praksu posta i duboke kontemplacije božanskog. Čineći to, možemo ublažiti strah iz naših srca i naći utjehu u prisutnosti i zaštiti Boga. Ovaj pristup nam omogućuje da pobijedimo našeg najvećeg protivnika tako što ćemo se pouzdati u Boga i ojačati sebe, što u konačnici vodi do osobnog rasta i poboljšanja u svim aspektima života.
