U javnosti se pojavila infoarmacija koja do sada siroj javnosti nije bila poznata,naime nasa legenda narodne muzike Šaban Šaulić je po pričama koje kruze imao jos jednog sina Aleksanda ,koji se ubio….
Tragična vijest koja je nedavno potresla javnost odnosi se na Aleksandra, sina legendarnog pjevača narodne muzike Šabana Šaulića. Ovaj događaj ne samo što je otvorio staru ranu zbog gubitka velikog umjetnika, već je donio i novu bol kroz priču o čovjeku koji nikada nije upoznao svog biološkog oca, a čiji je život, ispunjen tišinom i neizvjesnostima, prerano ugašen.
Šaban Šaulić bio je simbol narodne muzike, čovjek čije su pjesme godinama dirale srca slušalaca širom Balkana. Međutim, jedna strana njegove životne priče ostala je dugo skrivena – postojanje sina za kojeg gotovo niko nije znao. Aleksandar, rođen iz kratke i neplanirane romanse između Šabana i Ane, žene porijeklom iz Srbije koja je živjela u američkom Koloradu, odrastao je bez ikakve veze s očevim svijetom.
Njegova majka nikada nije otkrila javnosti ko je otac njenog djeteta. Odluku je donijela sama, želeći da sina poštedi potencijalne osude, komplikacija i bola koji bi mogao proizaći iz jednog drugačijeg života. U tom nastojanju da mu obezbijedi stabilnost, udala se za drugog muškarca, promijenila mu ime u Alexander Miller, i nastavila život daleko od buke i očiju javnosti.
Aleksandar je odrastao u američkom društvu, nesvjestan korijena koji su ga vezivali za drugu stranu svijeta. Njegova svakodnevica bila je tiha i ispunjena normalnim porodičnim aktivnostima. Ipak, ispod te spoljašnje stabilnosti krila se praznina koju niko iz njegove okoline nije mogao da prepozna. Tek mnogo kasnije, kada je već imao svoju porodicu, saznao je istinu – i to ne od majke, već od supruge, koja je, prema svemu sudeći, imala pristup informacijama koje mu je cijelog života bilo uskraćeno.
Otkriće da mu je otac čuveni pjevač potpuno ga je emotivno slomilo. Umjesto da pokuša da se poveže s članovima porodice ili potraži javnu potvrdu, Aleksandar se povukao u sebe. Nije tražio ni priznanje, ni nasljedstvo, ni pažnju – samo je pokušavao da obradi istinu koja ga je duboko pogodila. Ljudi koji su ga poznavali opisivali su ga kao mirnog, poštenog i posvećenog čovjeka. Niko nije mogao ni slutiti da u njemu tinja tako duboka tuga.
Uprkos spoljašnjoj smirenosti, Aleksandar je odlučio da svoj život završi tragično. Njegovo tijelo pronađeno je u dnevnoj sobi porodične kuće, nakon što su ga prijatelji bezuspješno pokušavali kontaktirati. Uz njega je pronađeno oproštajno pismo – nijemo svjedočanstvo unutrašnje borbe koju je vodio, i tuge koju nije znao kako drugačije da izrazi.
U tom pismu, koje je napisao Šabanu, nije bilo ni ljutnje ni optužbi. Samo tihi krik za povezivanjem, pokušaj da se razumije sebe kroz lik oca kojeg nikada nije poznavao. „Gospodine Šabane, nedostaje mi početak ove pjesme…“ – počinjalo je pismo. Te riječi odražavale su duboku čežnju za identitetom, pripadnošću i bliskošću koju život nikada nije pružio.
Ova priča je mnogo više od skandala ili novinskog naslova. Ona je ogoljena ljudska drama, priča o posljedicama prećutanih istina i nedovoljno izraženih emocija. Majka Ana, iako vođena najboljim namjerama, odlučila je da sinu uskraćuje istinu. Možda je željela da ga zaštiti, ali ga je time lišila mogućnosti da sam izgradi odnos prema svom porijeklu.
Da li bi Aleksandrov život bio drugačiji da je znao ko mu je otac? Da li bi pronašao mir, stabilnost i osjećaj pripadnosti? To su pitanja na koja nema odgovora. Ono što ostaje jeste podsjetnik da tajne, koliko god bile skrivane, s vremenom pronađu put do površine.
Smrt Aleksandra donijela je novi sloj tuge porodici Šaulić, ali i svima koji su čuli ovu potresnu priču. Iako su pjesme njegovog oca donosile radost i utjehu milionima, njegov sin je živio u tišini, sa srcem punim pitanja. Na kraju, nije tražio ništa osim istine i jednog tihog, neizgovorenog „zbogom
