Danas slavimo Ognjenu Mariju i nalaže se strogo mirovanje. U narodu se danas prenosi izreka: Na Ognjenu Mariju – ni konac u iglu! a saznajte više…..
Danas se u srpskom narodu s poštovanjem i strepnjom obilježava dan posvećen Ognjenoj Mariji, zaštitnici žena i svetiteljki koja prema predanju donosi i blagoslov i kaznu, u zavisnosti od toga kako se prema njoj odnosimo. Iako se njen praznik ne označava crvenim slovom u crkvenom kalendaru, on ima izuzetno važno mjesto u narodnoj tradiciji, naročito u ruralnim krajevima gdje se još čuva duh običaja i vjerovanja predaka.
U crkvenoj tradiciji, Ognjena Marija je zapravo Sveta velikomučenica Marina, hrišćanska svetiteljka koja je prema predanju podnijela velika stradanja zbog svoje vjere. Međutim, u narodnom predanju ona dobija dodatne dimenzije – predstavljena je kao sestra Svetog Ilije, vatrenog proroka, čiji praznik se slavi nekoliko dana kasnije. Narod kaže da mu ne otkriva kad je njegov dan, da se ne bi zanio u slavlju i gromovima uništio svijet. I sama Marija, kažu ljudi, pali i kažnjava ognjem, pa se stoga njeno ime ne izgovara lako, a poštovanje koje se prema njoj iskazuje ide do granice strahopoštovanja.
Na ovaj dan, stari običaji nalažu strogo mirovanje. U narodu se i danas prenosi izreka: “Na Ognjenu Mariju – ni konac u iglu!”. To simbolizuje potpuno uzdržavanje od svakog posla, kako u kući, tako i na imanju. Vjeruje se da bilo kakav rad, pa i najmanji, može izazvati gnjev svetiteljke, koji se ogleda u oluji, požaru ili nesreći. Posebno su žene te koje se pridržavaju ovih pravila, jer se smatra da je Marija njihova zaštitnica, pa ako je ne poštuju, gube njenu zaštitu.
Postoje i brojne narodne priče koje upozoravaju na posljedice nepoštovanja ovog dana. Jedna od njih govori o tome kako je žena, prkoseći vjerovanjima, prala veš na današnji dan, pa joj je kuća ubrzo izgorjela u nevremenu. Druga upozorava na kupanje u rijekama i jezerima, jer se vjeruje da su se baš na Ognjenu Mariju desile mnoge tragedije – plivači su se davili, a voda „uzima“ one koji ne poštuju dan svetiteljke.
I pored ljetnje žege, narod savjetuje da se izbjegava ulazak u “velike vode” – rijeke, jezera, pa čak i bazeni. Osvježenje se, prema vjerovanju, treba potražiti drugi dan, jer je ovaj posvećen molitvi, tišini i unutrašnjem miru. Stariji ljudi kažu da se toga dana treba posvetiti porodici, sjećanju na pretke i čuvanju domaće topline. Nije dan za goste, galamu i bučno slavlje – već za tiho poštovanje.
Zanimljivo je da se kaže i ovo: “Ko poštuje Ognjenu Mariju, ima sigurnu ljetinu.” Taj običaj pokazuje koliko je ovaj dan povezan s prirodom i plodovima zemlje. Svetiteljka se poštuje i kao čuvarica poljoprivrede i ognjišta, pa se vjernici nadaju da će im uz njenu pomoć biti sačuvana i kuća, i njiva, i zdravlje.
U nekim krajevima i danas se običava da se ne pali vatra, ne kuha, ne mesi hljeb. Hrana se unaprijed priprema, a dan se provodi u molitvi ili tišini. Ljudi koji vjeruju kažu da tada ne treba ni psovati, niti se svađati, jer će svaka loša riječ ostaviti traga i donijeti nesreću.
Za razliku od drugih praznika koji su svečani i ispunjeni veseljem, dan Ognjene Marije se doživljava s određenom dozom ozbiljnosti i opreza. On nije dan za proslavu, već za unutrašnje preispitivanje i tiho zahvaljivanje na zaštiti koju nam pružaju viši duhovni autoriteti. Danas se, više nego ikad, naglašava važnost poštovanja nevidljivih sila koje nas okružuju, kao i važnost čuvanja mjere u svakodnevnom životu.
U svijetu koji sve brže zaboravlja korijene, dani poput ovog podsjećaju na to da je duhovna ravnoteža jednako važna kao i materijalni napredak. Ognjena Marija, kroz narodno vjerovanje, poziva na skromnost, čuvanje doma i povezanost sa predanjem koje traje vijekovima.
