Za danas smo vam spremili jednu jako zanimljivu priču, a koja je povezana sa jednom osobom, a koja se odlučila na prodaju kuće. Falilo joj je samo tri godine starosti, da doživi cijeli vijek starosti….
Dok izvana možda izgleda neprivlačno, unutrašnjost služi kao prava oaza. Ova je kuća desetljećima bila u njezinoj obitelji, a motiv za prodaju izazvao je burne reakcije mnogih. Godine 2014. iz Toronta je krenula nesvakidašnja priča koja je zaokupila pozornost javnosti kada je 97-godišnja starica odlučila prodati svoju dvokatnicu u Bloor West Villageu. Kuća je na prvi pogled djelovala neugledno, u skladu sa skromnim estetskim karakteristikama ovoga kraja; nije razlikovao od okolnih struktura. Ipak, pravo čuđenje leži u granicama ovog doma, otkrivajući blaga koja su očarala i stručnjake i entuzijaste za dizajn interijera diljem svijeta.
Unutrašnjost rezidencije otkrivala je kraljevstvo koje kao da postoji samo u snovima – pravi vremeplov koji vas je prenio u prošla vremena. Raskošno uređen na način koji se rijetko nalazi u suvremenim okruženjima, dom je sadržavao moderne barokne elemente, nježne pastelne nijanse i elegantne zlatne i srebrne tonove. Zidovi su bili bogato ukrašeni, a šareni tepisi i klasičan namještaj, uz pomno usklađene detalje, svakom su kutku udahnuli toplinu i stil. Nijedan aspekt nije zanemaren; Svaki je element očuvan s iznimnom pažnjom i ljubavlju, bez ikakve naznake modernog minimalizma ili komercijalne jednostavnosti. Vlasnica rezidencije, iako je bila u poodmaklim godinama, pokazivala je goruću strast prema uređenju interijera.
Svoju zahvalnost za estetiku i umijeće njegovanja doma bogatog karakterom i emocijama prenijela je na svoju obitelj, koja je uz nju više od sedamdeset godina održavala bit i ambijent ovog stana. U tom dugom razdoblju kuća je zadržala svoju privlačnost; Zaista, čini se kao da je vrijeme ostalo zaustavljeno, a svaki predmet naizgled ima svoju pripovijest i značenje. Svaka soba u rezidenciji prenosila je jedinstvenu priču. Dnevna soba bila je raskošno uređena, s raskošnim zavjesama, tapeciranim namještajem bogatih tonova i sofisticiranim lusterima.
U međuvremenu, kuhinja je, iako je sadržavala starinske elemente, bila funkcionalna i besprijekorno održavana. Spavaće sobe podsjećale su na sobe iz prošlog stoljeća, ukrašene tapetama s cvjetnim motivima, uokvirenim ogledalima, antiknim svjetiljkama, a kreveti presvučeni ukrasnim jastucima i satenskim plahtama. Podrum je bio posebno vrijedan pažnje, nije služio samo kao skladište, već i kao složeno organizirana prostorija koja je imala svoj poseban stil, funkciju i ambijent. Kupaonice bi se doista mogle opisati kao vrhunska umjetnička djela, sa starinskim pločicama, porculanskim umivaonicima i detaljima koji odišu luksuzom i pažnjom za detalje. Prava vrijednost ovog doma seže izvan njegove unutrašnjosti;
Obitavao je u živom duhu života koji je prožimao prostor. Svaka fotografija koja je krasila zidove, svaka vaza postavljena na police i svaki tepih koji je prekrivao podove pridonosili su široj obiteljskoj priči. Upravo taj osjećaj cjelovitosti i autentičnosti pretvorio je kuću u izuzetan fenomen, posebice u području dizajna i nekretnina. Nakon što je kuća puštena u prodaju, u kratkom vremenu došlo je do značajnog priljeva zainteresiranih kupaca. Dok suvremeni stanovi i minimalistička estetika često dominiraju tržištem, ova je rezidencija pokazala alternativnu vrijednost – onu koja se očituje u očuvanoj biti povijesti, kao iu autentičnosti i brizi utkanoj u svaki detalj. Ova se priča proteže izvan same kuće.
Dotiče se predanosti, predanosti i estetskog senzibiliteta žene koja je iu poodmaklim godinama zadržala svoj osebujni ukus i žar. Njezina se rezidencija transformirala u amblem postojane ljepote i topline prirode kada se pažljivo njeguje. U razdoblju koje karakteriziraju brze promjene, gdje pojam “novog” često ima prednost nad onim što je “vrijedno”, priče poput ove služe da nas podsjete da se autentična ljepota često nalazi u onome što traje.
