U nastavku našeg današnjega članka, donosimo vam jednu jako zanimljivu priču, a koja nam dolazi iz Republike Srpske. naime, ovorićemo o sestrama koje su i više nego čudne….
Stojina životna priča počinje izjavom koja jasno odražava njezinu filozofiju života: „Hranimo se bolom koji podnosimo, trudom koji ulažemo i radom koji unosimo.“ Ova jednostavna, ali snažna izjava odražava način života Stoje i njenih četiriju sestara koje žive u malom selu Mrtvica, smještenom između Brčkog i Lopara. Na tom ruralnom imanju, one preživljavaju zahvaljujući plodovima zemlje svojih roditelja, a iako naporno rade, uvijek su štedljive sa onim što zarade.
Sestre Zarić, Petra, Stoja, Goja, Anica i Živan, unatoč tome što su u kasnim osamdesetim i ranim devedesetim godinama života, nikada nisu stupile u brak. Cijeli svoj život provele su u brizi za roditeljima, bez obzira na to što je život na farmi bio fizički i emocionalno iscrpljujuć. Iako nisu bile u brakovima, njihove su uloge bile jasno definirane – briga o farmi, obradiva zemljišta, stoci i obiteljskom domu postala je njihova svakodnevica. Živjele su prema tradicijama ruralnog života, gdje su svi članovi obitelji obavljali određene poslove na farmi, a čitava zajednica bila je u službi opstanka.
Zdravlje njihovih roditelja, Jove i Spasenije, koji su imali trinaestoro djece, utjecalo je na životne odluke sestara. Iako su im mnogi sinovi umrli u mladosti, a dvije sestre su se udale, pet preostalih sestara ostalo je kod roditelja i preuzelo odgovornost za njihove svakodnevne aktivnosti. Kroz godine su se trudile da svojim roditeljima olakšaju život, čak i kada je to značilo preuzimanje teških fizičkih poslova koji su obično bili rezervirani za muškarce. Život je bio nemilosrdan, ali one su se uvijek držale zajedno, kao snažna zajednica, bez obzira na okolnosti.
U mjesecima kada je sezona sjetve kukuruza, one neprestano rade. Dok jedna sestra popravlja oštećeni zid kuće, druge dvije pripremaju sjeme za sadnju. Zbog toliko posla, ponekad je izazov okupiti sve tri sestre na jednom mjestu, ali s obzirom na to da su sestre Zarić ne samo radne, nego i izuzetno štedljive, rješenje za mnoge probleme često je u zajedničkom radu i suradnji. Iako su uvijek spremne pomoći jedne drugima, one priznaju da ponekad moraju zatražiti pomoć od svojih susjeda kada se poslove ne mogu obaviti same.
Nedostatak radne snage na selu čini svakodnevni život još težim, jer je pronalaženje radnika za veće projekte na imanju vrlo izazovno. Ipak, unatoč tome, sestre Zarić s radošću govore o svom životu. S obzirom na to da nisu nikada napustile svoju farmu i da su cijeli život posvetile obitelji, one osjećaju duboko zadovoljstvo u svom načinu života. Čuvaju razne životinje, uključujući goveda, ovce, svinje i perad, te se uspješno brinu o velikom komadu zemlje. Unatoč svojim godinama, i dalje marljivo rade, obrađujući zemlju i zakupljujući dodatne parcele kako bi imanja bila još produktivnija.
Njihov životni put nije bio lak, a sudbina ih je, možda, natjerala da ostanu nevjenčane i žive zajedno, u kućanstvu pet sestara. Zdravlje, koje im je do sada dobro služilo, omogućuje im da nastave s marljivim radom. Za sestre Zarić, njihov svakodnevni trud je način života, i kako tvrde, neće se zaustaviti dokle god mogu. Susjedi i mještani Mrtvice cijene njihovu predanost, ističući kako su one uzor u zajednici i svakodnevnom životu.
Nakon smrti njihove majke, Spasenije, koja je doživjela gotovo 100 godina, sestre su usvojile određene prakse. Na primjer, nose crnu odjeću i suzdržavaju se od gledanja televizije ili slušanja radija, smatrajući da im to pomaže da ostanu usmjereni na važnije stvari u životu. Na ovaj način sestre Zarić nastavljaju čuvati poštovanje prema tradiciji i obitelji, čak i u modernom vremenu.
Dok su mnogi mještani možda smatrali da su sestre Zarić “čudne” zbog svog života bez modernih luksuza, one su i dalje živjele u skladu sa svojim uvjerenjima i odabrale način života koji im je bio prirodan. Iako su snimile reportažu na RTS-u prije sedam godina, trenutno nema novih informacija o njihovom životu. No, sigurno je da sestre Zarić nastavljaju sa svojim životom punim truda, u tišini svog sela, gdje njihova predanost porodici, zemlji i tradiciji ostaje nepromijenjena.
