U danasnjem člaku donosimo Vam ispovest i život nase pevaćice puno mladze od svog partnera,kako ona gleda na to a kako okolina koja večinom osudzuje….
Život piše priče koje su često jače od bilo kakvih predrasuda. To najbolje potvrđuje sudbina Aleksandre Tadić Cipke, talentovane pjevačice koja je sa samo 29 godina doživjela veliku životnu tragediju – ostala je udovica. Njena priča razbija sve stereotipe o ljubavi između mlađe žene i starijeg muškarca, jer je ono što su mnogi smatrali interesom, zapravo bila čista i duboka ljubav.
Aleksandra se prisjetila svojih najintimnijih trenutaka s pokojnim suprugom Nebojšom Stojićevićem, čovjekom koji je bio dvadeset godina stariji od nje. Njihov odnos od početka je bio na meti komentara i osuda. Mnogi su sumnjali u iskrenost njihovih emocija, vjerujući da je Aleksandra u vezi zbog materijalnih razloga, a ne iz ljubavi. Njihova porodica, prijatelji, pa čak i šira javnost, isprva su s rezervom gledali na njihovu vezu.
Uprkos tome, Aleksandra i Nebojša su odlučili da ostanu zajedno, vjerujući u ono što osjećaju. Njihova veza je bila daleko od prolazne zaljubljenosti. Umjesto da vremenom oslabi, ljubav je sve više rasla. U početku su svoja osjećanja pokušavali sakriti, misleći da će s vremenom nestati, ali dogodilo se suprotno – ona su postala snažnija i trajnija.
- Vremenom su i porodice prihvatile njihovu odluku i pružile im podršku. Aleksandra ističe da su unatoč svim vanjskim pritiscima, oboje vjerovali u svoju ljubav i znali da vrijedi svakog izazova. Njihov brak je bio harmoničan i ispunjen razumijevanjem, čak i sa Nebojšinom bivšom suprugom. Umjesto sukoba, dvije žene su razvile srdačan odnos i redovno se posjećivale. “Mnogi to nisu mogli da shvate, ali nama je to bilo prirodno,” priznala je Aleksandra.
Posebno teška tema u njenom životu bila je nemogućnost da postane majka. Aleksandra je otvoreno govorila o tome koliko je željela dijete i koliko se trudila da postane majka, ali taj put joj nije bio suđen. Ipak, nije dozvolila da je to definiše kao ženu. “Nisam postala majka, ali to ne znači da nisam potpuna. Moja svrha je veća od toga,” izjavila je s posebnom snagom u glasu.
Najveća bol stigla je s Nebojšinom smrću. Njegov odlazak ostavio je prazninu koju je bilo gotovo nemoguće popuniti. Aleksandra je priznala da, iako je prošlo mnogo vremena, još uvijek nije pronašla način da se potpuno pomiri s tim gubitkom. “Za mene je on i dalje prisutan. Bio je moja ljubav, moj oslonac, moj svijet,” rekla je iskreno.
Nakon njegove smrti, mnogi su očekivali da će Aleksandra učestvovati u ostavinskoj raspravi i tražiti dio imovine. Umjesto toga, ona je sve iznenadila kada se dobrovoljno odrekla bilo kakvih zahtjeva, želeći da sve pripadne Nebojšinoj djeci iz prvog braka. “Iako im nisam biološka majka, uvijek sam ih doživljavala kao svoju djecu,” rekla je kroz suze, pokazujući koliko ljubav može da nadilazi biološke granice.
Njena priča o ljubavi, gubitku i snazi inspiracija je mnogima. Aleksandra je dokazala da vrijednost žene nije određena samo time da li je rodila dijete, već njenom sposobnošću da voli, gradi i podržava druge. Ostala je vjerna sebi, svojoj ljubavi i vrijednostima, pokazujući da prava ispunjenost dolazi iznutra.
“Ne morate imati sve da biste bili potpuni. Ponekad je ljubav dovoljna,” poruka je koju Aleksandra prenosi svima koji se bore s osudama i preprekama u životu.
