U Srbiji postoji veliki broj voditelja koji su jako popularni i omiljeni gledaocima. Unatoč porastu popularnosti na televiziji, Mihajlo Pavić, poznati srpski voditelj, uspio je svoj privatni život uglavnom skrivati od očiju javnosti. Pavić je jednom prigodom otvoreno progovorio o svom burnom odrastanju i preprekama s kojima se susretao u sazrijevanju. Naime, trogodišnji boravak u Domu za napuštenu djecu u Zvečanskoj, iskustvo koje je značajno utjecalo na njegov karakter i osobni narativ. Voditeljica je započela s iznošenjem osobnog iskustva života sa samohranom majkom i bakom. Tragično, kada je voditeljica imala samo šest godina, njihova je majka dobila poražavajuću dijagnozu raka pluća. Unatoč mračnoj prognozi da im je preostalo samo devet mjeseci života, njihova je majka pokazala nevjerojatnu otpornost i borila se daleko nakon tog roka. To služi kao dokaz njezine nepokolebljive odlučnosti i snage.
Nakon toga, živjela sam kod svoje bake, gdje sam dobivala naklonost, ali sam bila zbunjena okolnostima vezanim uz majčinu odsutnost. Gubitak moje bake dogodio se tri godine kasnije, a potom je u moj život ušao, kako sam ispričao, niz nepovoljnih pojedinaca i okolnosti. Nakon dva značajna poraza, Mihajlo se odlučio na preseljenje i na kraju se našao u rezidenciji namijenjenoj napuštenoj djeci. Po povratku kući iz škole jednog kobnog dana zatekao sam mučan prizor svoje bake kako nepomično leži u sobi. U dobi od 10 godina suočila sam se s ovom alarmantnom situacijom. Susjedi su brzo pozvali Hitnu, a kako su sati prolazili, nastalo je okupljanje prijatelja, obitelji i kumova. Razmišljali su o hitnom pitanju tko će preuzeti odgovornost za moju dobrobit. Začudo, nitko od mojih rođaka nije bio voljan primiti me k sebi, ali činilo se da se njihova primarna briga vrtila oko sudbine dragocjenog nakita moje bake, raskošnih bundi moje majke, kuće i vrijednih stvari. Nažalost, činilo se da nitko nije razmišljao o utjecaju koji bi to imalo na mene, kao da sam bila naknadna misao usred njihovih materijalističkih razmišljanja.
Selidba iz jednog kućanstva u drugo za mene je postala redovita pojava. Nažalost, moji kumovi, koji su imali problema s alkoholom i nedolično se ponašali, izgubili su skrbništvo nad mnom. To je rezultiralo osjećajem zanemarivanja i maltretiranja. Gledajući unatrag, bilo je najbolje što su izgubili skrbništvo, jer ne mogu ni zamisliti kakav bi mi život sada bio da su ga zadržali. Nakon mog odlaska iz njihove kuće, kratko sam ostala kod sestre, ali se ubrzo pokazalo da sam joj prevelik teret. Posljedično, našao sam se bez ikoga na koga bih se mogao osloniti. U tom trenutku donijela sam tešku odluku da se preselim u Zvečansku, koja je uvijek bila izvor straha i za mene i za moju majku. Ove detalje spiker je ispričao u intervjuu za Blic. Od tog trenutka moj akademski uspjeh je jako patio jer sam izgubio sav poriv i želju za stjecanjem znanja. Postala sam izolirana, povukla sam se u vlastite misli i osjećaje. Osjećaj da sam izopćenik neprestano me podsjećao na nedostatak roditeljskog vodstva. Usred drugog razreda srednje škole počeo sam posve bježati iz obrazovnog okruženja. Odmah preko puta nalazila se taverna koju su posjećivali lokalni alkoholičari, i dok sam ih promatrao, nisam mogao a da se ne bojim da ću i ja na kraju krenuti njihovim stopama. Tada se sve promijenilo, ispričao je Mihajlo. Skrećemo vam pažnju da je Mihajlo nedavno dao ostavku na funkciju na televiziji Pink. Nakon punih osam godina mandata, zvanično sam otišao sa Televizije Pink. Pink televizija zauzima posebno mjesto u mom srcu, kao moj drugi dom i pozadina za osobni i profesionalni razvoj. Stoga je imperativ da izrazim svoju zahvalnost svakom od svojih kolega, priznajući njihov utjecaj na mene i nebrojene nezaboravne trenutke koje smo dijelili. Kako se ovo poglavlje bliži kraju, s nestrpljenjem očekujem polazak na novo putovanje – poručio je Pavić, popraćen srdačnom porukom koju je objavio finalni broj Nacionalnog dnevnika.
Čitanje kojega članka prikazanog u programu uživo činilo vam se najvećim izazovom? Nažalost, takvih je primjera bilo, da budem potpuno iskren, bezbroj. Naše se društvo trenutno suočava s teškim okolnostima, a čak i bez vanjskih čimbenika koji utječu na nas, sam život ima tendenciju biti neljubazan s pričama koje razvija. Uobičajena je pogrešna predodžba da profesionalizam podrazumijeva nevezanost i povučenost. Bilo je prilika kada sam nakon određenih seansi izašao duboko promijenjen, sa suzama u očima. Međutim, moji su me iskusni kolege tijekom godina naučili da ja mogu svjedočiti i izdržati takve emocije, ali televizijski medij ne može. Među raznim pričama koje me duboko dirnu, posebno su potresne one koje se tiču bolesne djece i obitelji u opasnosti. Jeste li ikada iskusili nekonvencionalan izbor nošenja samo sakoa i košulje, odabirajući kratke hlače umjesto hlača kako ne biste bili vidljivi na ekranu? Bez sumnje, posebno tijekom ljetnih mjeseci! Stvari koje ostaju skrivene od pogleda kamere su beznačajne! Posljedično, na velikim temperaturama, publika ostaje nesvjesna činjenice da ispod voditeljskog stola obično nosimo bermude i ležerne tenisice. Budite uvjereni, sve čemu ste svjedočili u filmovima vrijedi. Vijest koja me potpuno potresla je tragično samoubojstvo kćeri naše kolegice An Mari Ćurčić. Bilo je to prije gotovo tri godine kad me na putu na posao nazvao urednik i obavijestio me da ću taj dan izvještavati o samoubojstvu ugledne gradske manekenke. U to vrijeme nisam ni znao da je to netko koga sam poznavao, netko s kim dijeli mnogo zajedničkih prijatelja. Maria i ja ukrstili smo se putevi u modnoj industriji i često bismo se susreli u noćnim izlascima. Svaki put kad sam je vidio, odisala je aurom savršenog života, ne dajući naslutiti nadolazeću tragediju koja će se dogoditi.
