Narodna vjerovanja su duboko ukorijenjena u kulturu i tradiciju mnogih naroda i često se prenose s koljena na koljeno, kao nepisana pravila života. Ona obuhvataju različite običaje, sujeverja i tumačenja prirodnih pojava, sudbine, sreće i nesreće.
Iako se vremenom svijet mijenja, ova vjerovanja i dalje opstaju kao neodvojivi dio narodnog identiteta.
Narodna verovanja prisutna su u gotovo svakom segmentu našeg svakodnevnog života, pa tako i u vezi sa biljkama koje sadimo oko svojih domova. Neka od tih vjerovanja govore o biljkama koje, prema narodnom predanju, mogu donijeti nesreću ili lošu sudbinu, dok su druge smatrane moćnim zaštitnicima kuće i ukućana.
- Stara narodna mudrost, prenošena generacijama usmenim putem, nalaže da se određene biljke ne sade blizu kuće jer se vjeruje da imaju negativnu simboliku. Ova uvjerenja nisu puka praznovjerja, već često proističu iz dubokog poštovanja prema prirodi i njenih skrivenih sila. Na primjer, vjerovalo se da hrast ne treba sijecati jer je svet – njegovo drvo se unosilo u kuću za Božić kao badnjak. Takođe, čuvarkuća ili perunika postavljane su na krovove kako bi zaštitile dom od groma i nesreće. Ove biljke nisu bile samo ukrasi – bile su amajlije, čuvari, simboli snage i života.
Zanimljivo je i vjerovanje o bagremu, koji se zvao i “nerod”. Vjerovalo se da njegova sadnja blizu kuće može spriječiti plodnost, ne samo u poljoprivrednom smislu, već i u porodičnom. Njegovo kalemljenje bilo je gotovo tabu, jer se smatralo da „nosi prazninu“.
Slično je bilo i sa orahom. Osim što mu se korijenje širi i može narušiti temelje kuće, njegova gusta hladovina smatrala se štetnom po zdravlje. Ljudi su izbjegavali da sjede pod orahom, jer su vjerovali da on „pije“ energiju iz čovjeka i izaziva bolest. Narodna mudrost kaže da se za zdrav i skladan dom najprije sade stabla i žbunje, a tek potom cvjetnice, kako bi se stvorila ravnoteža. Hrast lužnjak se posebno izdvajao kao simbol dugovječnosti, naročito ako je rastao blizu izvora vode – tada je smatran pravim blagoslovom.
Lipa je za Slovene bila sveto drvo. Njeni cvjetovi koristili su se u narodnoj medicini, dok se medovina spravljala od njenog nektara. Čak se i lipov ugalj koristio za prečišćavanje vode. Ipak, lipa nije smjela da se sadi iznad mjesta za sjedenje, jer se vjerovalo da ometa životnu energiju.
Vrba je bila simbol iscjeljenja i duhovne zaštite. Njene grančice stavljane su iznad vrata ili prozora, a korišćene su i u ritualima plodnosti. Vjerovalo se da ona upija negativne uticaje, naročito ako raste pored vode. Glog je, osim što je prirodni lijek za srce, imao i apotropejsku ulogu – vjerovalo se da štiti od demona i vampira. Njegove grančice kačene su iznad ulaznih vrata, a plodovi su korišćeni i u narodnoj kuhinji.
Dren, koji prvi cvjeta u proljeće, bio je simbol zdravlja i otpornosti. Ukrašavanje kuće drenovim grančicama za Đurđevdan bio je način da se ukućanima prizove zdravlje. Za Bogojavljenje su se drenovi pupoljci davali djeci, da bi ojačali.
Jabuka i šljiva imale su poseban status – jabuka kao simbol zdravlja i ljubavi, a šljiva kao neizostavan dio domaće zimnice i pripreme rakije, koja je u mnogim krajevima imala i ritualni značaj. Narodna verovanja o biljkama i dalje imaju svoje mjesto u savremenom životu. Bez obzira na naučni napredak, ova vjerovanja nas podsjećaju na neraskidivu vezu između čovjeka i prirode, na drevnu mudrost koja i danas ima svoju vrijednost. Služeći kao most između prošlosti i sadašnjosti, ona obogaćuju naše poimanje svijeta i učvršćuju naš identitet.
