U nastavku našeg današnjega članka, govorićemo o sadnji paradajza, a koja je glavna kultura svakoga onoga ko ima baštu. Slijedi i par jako korisnih savjeta na pirodnoj bazi….
U moru modernih metoda i savjeta, ponekad upravo najjednostavnije, tradicionalne tehnike pokažu se kao najdjelotvornije. Tako smo došli do pravog malog blaga – recepta za prirodno gnojivo koji potječe iz starih novina, a s vremenom je stekao kultni status među iskusnim vrtlarima. Oni koji su ga isprobali, s oduševljenjem tvrde da svoje rekordne prinose rajčica duguju upravo ovom pripravku.
Priprema čudesne mješavine počinje jednostavno, uz korištenje obične kante od tri litre. U nju se ulije oko 2,6 do 2,7 litara vode, pri čemu se naglašava važnost korištenja vode bez klora – idealno bi bilo koristiti kišnicu ili filtriranu vodu.
Nakon toga, potrebno je dodati 100 grama kvasca prethodno otopljenog u toploj vodi. Ako kvasac nemate pri ruci, lako ga možete napraviti kod kuće. Nakon što se svi sastojci dobro izmiješaju, smjesa se pokriva gazom kako bi mogla nesmetano fermentirati. Tijekom fermentacije, preporučuje se povremeno miješanje. Kada fermentacija završi, otopina se razrjeđuje – jedna šalica smjese razblaži se u deset litara vode, i zatim se svaka biljka zalije s jednom litrom tog rastvora.
Tajna uspjeha leži u pravilnosti i vremenskom rasporedu primjene. Tokom ljeta, biljke se ovim pripravkom zalijevaju otprilike tri puta, što je sasvim dovoljno da osigurate njihovu bujnost i otpornost. Rezultat? Sočni, veliki plodovi i bujna vegetacija, čak i u uvjetima ekstremne vrućine.
Mnogi vrtlari navode da su zahvaljujući ovoj formuli uspjeli produžiti sezonu rajčica sve do listopada, unatoč tome što je jesen donijela hladnoću i kišu. Jedna važna komponenta koju ističu stari znalci jeste dodatak iz vrta – kopriva, koja se, kad se doda kvascu, pojačava njegovu učinkovitost.
Sama izrada gnojiva ima svoju logiku i redoslijed. Počinje se slaganjem slojeva u plastičnu ili emajliranu kantu. Nakon što se materijal složi, dolijeva se voda, pri čemu je važno da ne prelazi više od 10-15 cm ispod ruba. Time se ostavlja dovoljno mjesta za dodavanje aktivne smjese s kvascem.
Za tu smjesu potrebno je pomiješati:
-
200 ml tople vode,
-
2 žlice suhog kvasca,
-
2 žlice šećera,
-
i malo finog brašna.
Najbolje rezultate daje ako se pripremi ujutro, a zatim doda u pripremljenu kantu. Smjesa se miješa s vodom u kojoj se prethodno natapala kopriva, zatim se ostavlja da odstoji. Poželjno je da jutarnje sunce obasjava kantu, dok se u popodnevnim satima premješta u sjenu – direktno sunčevo žarenje nije prikladno za ovu fermentaciju.
Cijeli proces traje nekoliko dana, a rezultira gotovo crnom tekućinom, bogatom hranjivim tvarima. Kad je smjesa spremna, pravi se završna otopina: 10 litara vode se pomiješa s pola litre fermentiranog gnojiva, i time se zalijevaju biljke – jedna litra po grmu.
Ovaj prirodni pripravak nije samo hrana za biljke, već i snažan saveznik u borbi protiv bolesti, loših vremenskih uvjeta i iscrpljenog tla. Primjena svakih tri tjedna idealna je za biljke poput rajčica, krastavaca i paprika. Vrtlari koji koriste ovu tehniku obično zalijevaju biljke tri do četiri puta po sezoni, a rezultati koje postižu govore sami za sebe.
U svijetu gdje se često traže brza rješenja, ovaj jednostavan, ali moćan recept podsjeća nas da priroda već ima sve što nam treba – samo trebamo znati gdje i kako tražiti.
