-
Sjetva sjemena počinje u zatvorenom prostoru (klijalištima) najčešće u veljači ili ožujku, oko 6–8 tjedana prije posljednjeg mraza.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa -
Presađivanje na otvoreno vrši se kada prođe opasnost od mraza – obično u travnju ili svibnju, kada se noćne temperature stabiliziraju iznad 10°C.
Temperature veće od 35°C ne samo da će utjecati na brzinu rasta biljaka, već će poremetiti i proces sazrijevanja, oprašivanje i kvalitetu plodova. Među najviše pogođenim ovim ekstremnim temperaturama su rajčice, krastavci, tikvice, feferoni, patlidžani i mahune. Svatko od njih drugačije reagira na povišene temperature, ali generalno je problem stres koji osjećaju zbog vrućine i potreba za dodatnom pažnjom i njegom. Za rajčice, iako potječu iz tropskih područja i uživaju u suncu, previsoke temperature mogu nepovoljno utjecati na njihov razvoj.
- Povremeno ljuska ploda pocrveni, ali plod još nije u potpunosti razvijen. To je uzrokovano smanjenjem proizvodnje etilena, hormona koji je neophodan za proces sazrijevanja plodova. Osim toga, visoke temperature ometaju prijenos šećera i drugih hranjivih tvari s lišća na plodove, što također može dovesti do pojave vršne truleži, ožegotina ili deformacije ploda. Drugi ozbiljan problem je otežano oprašivanje, jer visoke temperature čine pelud sterilnom, što smanjuje broj uspješnih trudnoća. Unatoč činjenici da rajčica ima veću toleranciju na sušu od drugih biljaka, dugo razdoblje bez vode dovest će do fiziologije stresa, usporiti proces fotosinteze i smanjiti otpornost biljke na druge nepovoljne uvjete. Krastavci i tikvice su poznati po brzom rastu i velikoj potrebi za vodom, a također imaju veliku štetu izloženu visokim temperaturama.
Krastavci obično imaju neprijatan, gorak okus koji je uzrokovan stresom izazvanim povećanjem proizvodnje spoja koji se zove kukurbitacin. Plodovi krastavca podložni su pogreškama u razvoju, a proces oprašivanja dodatno otežava smanjeni broj pčela i drugih oprašivača, a njihova aktivnost smanjena je i zbog vrućine. Tikvice koje su mlađe od sebe s tankom kožom posebno su osjetljive na izlaganje sunčevoj svjetlosti. Bez stalnog i obilnog zalijevanja, ubrzo će uvenuti i propasti. Paprika se dobro prilagođava uvjetima svjetlosti, ali ne podnosi suhe uvjete. Često se kaže da paprika ima “glavu na suncu” i “noge” u vodi, što sugerira da se često zalijeva.
Nedostatak vlage rezultira manje mesnatim izgledom voća, može imati gorak okus i biti podložniji vršnoj truleži. Zdravlje paprike prvenstveno proizlazi iz količine i konzistencije vode koju prima. Patlidžan je biljka koja ima nježnu i osjetljivu kožu, stoga će visoke temperature vjerojatno izazvati opekotine. Cvjetovi patlidžana koji obično nisu popraćeni plodom nastaju zbog nedostatka plodnosti uzrokovanog stresom. Plodovi koji mogu uspješno rasti često su izobličeni i loše kvalitete, što negativno utječe na prinos. Mahune drugačije reagiraju na toplinski stres: cvjetovima je često uskraćen pristup biljkama, što rezultira nedostatkom formiranja plodova.
Ako je plod stvarno razvijen, obično je suh, kratak ili nejednakog oblika, što umanjuje njegovu učinkovitost i vrijednost. Kako pomoći biljkama da se prilagode ovim nepovoljnim uvjetima? Najvažnije pravilo je da biljke uvijek temeljito i redovito zalijevate, ali u pravo vrijeme najbolje je zalijevati ujutro ili navečer, kada su temperature niže i kada voda neće brzo ispariti. Treba izbjegavati zalijevanje biljaka pri prejakom suncu, jer to može dodatno oštetiti lišće. Osim zalijevanja, preporuča se da tlo oko biljaka prekrijete slojem malča. Malč, koji može biti slama, sijeno, piljevina ili čak karton, potiče vlagu u tlu, smanjuje temperaturu korijena i sprječava rast korova. Ovo je korisna metoda jer smanjuje isparavanje vode i potiče postojanije okruženje za rast biljaka.
Za dodatnu zaštitu, posebno u staklenicima koji imaju visoke temperature kao dodatak, mogu se koristiti agrotekstili ili mreže. Važnost ventilacije u zatvorenim prostorima je u tome što omogućuje protok zraka u prostoru i sprječava pregrijavanje. Bez odgovarajuće ventilacije biljke su izložene većem stupnju stresa. Kako bi se povećala otpornost biljaka na stres, preporučena strategija je korištenje biostimulatora, koji se sastoje od algi, aminokiselina, huminskih kiselina ili drugih prirodnih tvari. Ovi pripravci olakšavaju biljkama da se lakše prilagode nepovoljnim uvjetima, pospješuju njihovu fotosintezu te potiču rast i razvoj.
Biostimulanti se mogu kupiti u specijaliziranim vrtlarskim prodavaonicama, ali se mogu izraditi i kod kuće, primjerice od biljaka poput koprive ili gaveza, koje imaju bogat sastav minerala i korisnih mikroelemenata. U konačnici, iako su visoke temperature i dugi toplinski valovi značajan izazov povrtlarima i vrtlarima, njegovanjem biljaka, redovitim zalijevanjem, zaštitom od sunca i korištenjem prirodnih pojačivača štete mogu se znatno umanjiti i sačuvati zdravlje biljaka. Dodaci uvjetima i često praćenje biljaka ključni su za uspješnu metodu uzgoja u ekstremnim vremenskim uvjetima koji su sve učestaliji i intenzivniji. Kao rezultat toga, uz pravilnu njegu, čak iu najtežim scenarijima, moguća je značajna žetva i kvalitetan prinos povrća.
