– Mi se u nastavku našeg današnjega članka malo vraćamo u staru Jugoslaviju, te se bavimo slučajem koji je potresao cijelu zemlju. Tiče se jedne djevojke, koja nije mogla da podnese da ne može da postane majka.
Jedan od najpotresnijih slučajeva u povijesti Jugoslavije dogodio se prije 55 godina, 7. listopada 1969. godine, kada je u selu Jušići kod Zvornika pronađeno tijelo mladića Alije Hasanovića (26 godina). Incident je brutalnošću zločina i okolnostima koje su uslijedile šokirao cjelokupnu javnost, pa čak i policiju.
- Najveći šok je bilo to što je Alia bila trudna kada je umrla.Daljnjom istragom utvrđeno je da je upucana tri puta, dok joj je rasporen trbuh i dijete izvađeno i odneseno. napustiti. Patolog dr. Milan Vušić na temelju razderotina u trbuhu iznio je tezu da je dijete možda oteo netko tko ga je žarko želio, a nije ga mogao imati, skrećući istragu na žene koje su dijete rodile. . noć. Tako je policija pronašla Šefiku Hodžić.
Za ovaj brutalni zločin optužena je Šefika Hodžić, alumnista Alije Hasanovića. Istragom je utvrđeno da je Sefika lažirala trudnoću i nosila pohabanu odjeću kako bi se vidjelo da je trudna. Iako je negirala ubojstvo, policija je u njezinoj kući pronašla fizičke dokaze – pokojnikov nakit, krvavi nož i uzicu iz bebinog pupka – koji su bacili sumnju na nju.
Šefika je na suđenju tvrdila da je poznavala samo Aliju i da joj je neko drugi donio dijete, te da nije mogla ubiti svoju prijateljicu. Međutim, nakon ažuriranja postupka, 1970. godine Sefka je osuđen na 20 godina zatvora umjesto prvobitne smrtne kazne. Nakon odsluženja kazne Šefika je nestala iz javnosti. Iz zatvora je izašla 1983. godine, a priče o njezinom novom životu, promjeni identiteta te mogućoj udaji i djeci nisu službeno potvrđene. Priča ostaje jedna od najmračnijih epizoda u jugoslavenskoj povijesti, koju karakterizira užasan i misteriozan nestanak osuđene Šefike Hodžić.
- BONUS PRIČA:
Duboko u gustoj šumi, skrivena od očiju svijeta, nalazi se mala, rustikalna kuća, okružena zelenilom i tišinom. Ovo je dom starca Emilijana koji živi sam, daleko od vreve i vreve modernog svijeta. Emijlijan iza sebe ostavlja dugu prošlost, ispunjenu godinama avanture i mudrosti. Svako jutro, Emilian je ustajao sa suncem, i svaki dan je provodio u tihoj meditaciji i predanosti zemaljskim poslovima. Njegov vrt cvjeta svim bojama i mirisima, a ptice slobodno lete iznad njegove kuće pjevajući pjesme o slobodi i ljepoti prirode.
- Noću, kad bi se na nebu pojavile zvijezde, Emilian bi sjedila ispred svoje kuće, gledala u daljinu i razmišljala o prolasku vremena. Prisjeća se svoje mladosti, onih dana ispunjenih avanturama i ljubavi koju je dijelio sa svojom dragom Emilijom. Njihova je ljubav poput snažnog hrasta, izdržljiva i neuništiva.
Iako živi sam, Emilian se ne osjeća usamljeno. Okružen je prirodom koju voli, bićima koja ga svakodnevno posjećuju i uspomenama koje ga podsjećaju na njegov bogat život. Duša mu je bila mirna i mirna, poput tišine koja je okruživala njegov dom.
U svom mirnom životu Emilian otkriva blago koje nema ni u najvećim gradovima – blago unutarnjeg mira i sreće. Iako je njegova priča nepoznata svijetu, ona blista poput dragocjenog dijamanta i neprocjenjiva je. Kad njegov dom obasja svjetlost zvijezda, Emilian zna da je pronašao pravo bogatstvo u jednostavnom životu.
