Ovaj sindrom preovlađuje među mlađom populacijom, posebno ženama, od kojih je približno petina pogođena.
U razgovoru sa profesorom dr Draganom Popovićem, specijalistom gastroenterologije interne medicine na Klinici za gastroenterologiju i hepatologiju Univerzitetskog kliničkog centra Srbije, ispitali smo zašto se ovi simptomi manifestuju i koje mere se mogu preduzeti da se pomogne obolelima.
Sindrom iritabilnog crijeva (IBS) je medicinsko stanje koje utječe na probavni sistem. Karakterizira ga grupa simptoma koji mogu uključivati uporni bol u trbuhu, nadimanje, plinove i proljev ili zatvor. Iako je tačan uzrok IBS-a nepoznat, vjeruje se da je povezan s načinom na koji se mišići u probavnom traktu kontrahiraju i opuštaju. Ako imate bilo koji od ovih simptoma na redovnoj osnovi, važno je potražiti savjet liječnika koji će vam pomoći u dijagnosticiranju i upravljanju ovim stanjem.
Preovlađujući funkcionalni poremećaj probavnog sistema je sindrom iritabilnog crijeva (IBS). Ovaj poremećaj karakterizira nepromjenjivo prisustvo bolova u trbuhu i nepravilnog pražnjenja crijeva. Pacijenti su prijavili ili dijareju ili zatvor, ali postoje slučajevi u kojima se oboje izmjenjuju, što ukazuje na mješoviti tip IBS-a. Za dijagnozu IBS-a, simptomi se moraju pojaviti najmanje jednom sedmično u posljednja tri mjeseca. Uz gore navedene simptome, drugi uobičajeni pokazatelji uključuju nadutost abdomena, čujno pražnjenje crijeva i nelagodu u trbuhu.
Ako pacijent doživi zatvor ili dijareju, ali nema nelagodu u trbuhu, koji bi bio odgovarajući način djelovanja?
Vrlo je vjerojatno da pacijent ima ili funkcionalnu konstipaciju ili funkcionalnu dijareju. Međutim, to ne bi trebalo značiti da su pritužbe pacijenta beznačajne. Ovi simptomi mogu značajno utjecati na pacijentovu dnevnu rutinu i zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć.
Termin “funkcionalni poremećaj debelog crijeva” koristi se za opisivanje stanja u kojem probavni sistem ne funkcionira ispravno.
Kada se dijagnosticira funkcionalni poremećaj, medicinski stručnjaci su isključili organsku bolest koja utječe na sluznicu debelog crijeva kao uzrok simptoma kod pacijenta. Uprkos zdravom debelom crijevu, pacijenti i dalje osjećaju nelagodu i bol. Simptomi koji se obično povezuju s ovim poremećajem uključuju bolno pražnjenje crijeva, dijareju, zatvor ili kombinaciju oboje, što može značajno utjecati na kvalitetu života pacijenta.
Dotični pacijenti pokazuju smanjeni prag tolerancije organa u abdominalnoj regiji kao odgovor na stres. To dovodi do pojačane reakcije na podražaje i osjećaja “praznog ventila” koji se nalazi unutar abdomena.
Uprkos odsustvu bilo kakvog organskog oboljenja, pacijenti sa ovim stanjem pate od pada kvaliteta svog ličnog i profesionalnog života. Njihova radna sposobnost je često ugrožena, što dovodi do čestih posjeta ljekaru i izostanaka s posla. Opseg smanjenja kvalitete života kod ovih pacijenata je uporediv s onim kod osoba s dijabetesom, visokim krvnim tlakom ili bronhijalnom astmom.
Ako pacijenti osete bilo kakvu nelagodu, trebali bi odmah potražiti medicinskog stručnjaka u svojoj lokalnoj zdravstvenoj ustanovi. Nakon detaljnog pregleda i rutinskih laboratorijskih pretraga, liječnik će odrediti da li će primijeniti liječenje ili uputiti pacijenta gastroenterologu, ovisno o prirodi bolesti.
Da li je obavezno da gastroenterolog obavi kolonoskopiju kod svih pacijenata koji imaju simptome IBS-a?
Iako kolonoskopija nije potrebna za dijagnosticiranje IBS-a, može se provesti u određenim slučajevima. Ovi slučajevi uključuju pacijente starije od 50 godina, one sa porodičnom anamnezom raka debelog crijeva ili osobe koje pokazuju alarmantne simptome kao što su prisustvo krvi u stolici, pozitivni rezultati testa stolice koji otkriva mikroskopsko krvarenje (FOBT), anemija sa snižen nivo gvožđa, uporne tegobe čak i nakon propisane terapije ili pojava noćnih simptoma.
Koje su dostupne mjere koje možemo poduzeti da se pripremimo za sindrom iritabilnog crijeva?
Terapija za gastrointestinalne probleme obično se fokusira na ublažavanje specifičnih simptoma kao što su bol, zatvor, dijareja i nadutost. Kako bi se postiglo olakšanje, često se koristi više lijekova. Međutim, u slučajevima sindroma iritabilnog crijeva (IBS), veza između mozga i crijeva je od najveće važnosti. Općenito je poznato da anksioznost i stres općenito igraju značajnu ulogu kod pacijenata sa IBS-om. Stoga se preporučuje saradnja i psihoanalitičara i gastroenterologa, posebno u teškim slučajevima. Pacijenti često povezuju svoje simptome s određenom hranom, a nedavne smjernice sugeriraju da smanjenje unosa ugljikohidrata (kroz FODMAP dijetu) može poboljšati simptome IBS-a. Neophodan je i rad sa dijetetičarom. Preostale komponente terapije IBS-a prilagođene su primarnim tegobama pacijenta, bilo da se radi o dijareji, opstipaciji ili naizmjeničnim simptomima.
Manifestacija bola je ključni simptom kod osoba koje pate od nadimanja crijeva zbog nakupljanja plinova, što rezultira nelagodom i nadimanjem. Za ublažavanje ovih simptoma preporučuje se upotreba preparata koji sadrže Lactobacillus plantarum 299v (Lp299v), koji je sigurno i efikasno rešenje. Lp299v je visoko cijenjen od strane Svjetske gastroenterološke organizacije, jer posjeduje jedinstveni patentirani mehanizam koji značajno smanjuje proizvodnju plinova, nadimanje i bol kod čak 95% pacijenata. Savjetuje se uzimanje ovih preparata najmanje 3 mjeseca ili dok se simptomi ne povuku.