Danas mozete procitati jedan emotivan i interesantan ćin jednom momka iz srbije koji je poslao poruku hrvatima….
Na Balkanu, gdje historija često govori glasnije od sadašnjosti, riječi jednog mladića iz Srbije odjeknule su šire nego što je iko očekivao. Bez pompe, bez političke podrške ili institucionalne pozadine, pojavio se pred kamerom, sa zastavom iza leđa i nacionalnim dresom na sebi – i progovorio onako kako ljudi već dugo ne govore: iskreno, mirno, s poštovanjem.
Njegov video, objavljen na društvenim mrežama, brzo je prikupio hiljade pregleda i izazvao lavinu komentara. No, ono što je u fokusu nije bila estetika snimka, već njegova poruka upućena Hrvatima – poruka koja je odbacila mržnju, politiku i stereotipe, a ponudila nešto što se sve rjeđe čuje: ljudskost.
Govoreći smireno, mladić je poručio da je svjestan težine prošlosti, ali i važnosti budućnosti. “Ne tražim da se volimo, ali tražim da se poštujemo. Naši preci su ginuli, mi nemamo pravo da nastavimo istim putem.” Ta rečenica, jednostavna u formi, nosila je teret cijelog jednog regiona.
Simbolika je bila namjerna – srpska zastava, dres, jasan vizualni identitet. Ali umjesto da izazove otpor, u mnogima je probudila znatiželju. Jer ono što je govorio nije bilo usmjereno protiv, već za zajednički život, za saradnju, za razumijevanje. Nije negirao ničiju tugu, niti relativizirao bol – upravo suprotno. Pozvao je na empatiju bez zaborava.
Ovakvi trenuci rijetko dobiju pažnju koju zaslužuju. Prečesto se javni prostor puni izjavama koje podgrijavaju stare rane, dok se riječi pomirenja potiskuju u zapećak. Ipak, postoje oni koji slušaju. Prema analizi objavljenoj na portalu Nova.rs, mladi iz Srbije, Hrvatske i BiH pokazuju rastuće interesovanje za regionalne razmjene, zajedničke projekte i dijalog, unatoč političkoj retorici koja često pokušava dokazati suprotno.
U svojoj poruci, ovaj mladić nije nudio rješenja, već podsjetnik da rješenja postoje – ako postoji volja. Dotakao se svakodnevnog života ljudi koji trguju jedni s drugima, prave mješovite brakove, putuju i sarađuju. Ukazao je na licemjerje politike koja propagira podjele, dok obični ljudi već odavno žive jedno uz drugo.
U komentarima ispod videa, javili su se i ljudi iz Hrvatske. Neki su izrazili podršku, drugi bili skeptični, ali većina je – slušala. A to je, u vremenima zaglušujućih podjela, već uspjeh. Jedna korisnica iz Splita napisala je: “Možda je mlad, ali govori mudrije od mnogih odraslih. Da je više ovakvih, Balkan bi drugačije disao.”
Sociologinja Ana Janković sa Sveučilišta u Rijeci u tekstu za Telegram.hr navodi kako “glasovi mladih, kad nisu opterećeni partijskim ili nacionalnim narativima, često imaju veću moć utjecaja jer djeluju iskreno i nenametljivo”. Ovaj primjer to potvrđuje. Bez uvreda, bez pozivanja na prošlost, on je izabrao budućnost – i rekao je to naglas.
Na kraju snimka, kaže: “Znam da neće svi razumjeti, ali ako i jedan čovjek zastane i razmisli – uspjeli smo.” Te riječi ne zvuče kao kliše, već kao nada. Jer u regiji gdje se još uvijek vodi rat riječima i sjećanjima, bilo kakav most vrijedi više nego stotine novih granica.
Primjer ovog mladića podsjeća na slične iskorake iz prošlosti. Jedan od njih je dokumentiran u reportaži Al Jazeere Balkans, u kojoj je predstavljena inicijativa mladih iz Bihaća, Knina i Loznice koji zajedno organizuju radionice pomirenja. Ti tihi, ali postojani napori mijenjaju svijest generacija koje ne žele nositi teret prethodnih.
Iako nije poznat po imenu, i vjerovatno ni ne želi slavu, mladić je postao glas razuma. Ne političar, ne vođa, već običan čovjek koji koristi svoj glas za nešto drugačije. U vremenu podjela, njegov glas nije odjek – on je tišina koja nosi težinu.
Možda njegov video neće promijeniti svijet. Možda neće promijeniti čak ni stotinu ljudi. Ali ako je makar jedna osoba zbog njega odlučila da ne odgovori mržnjom, onda to više nije samo video – to je pokret.
