Nakon smrti legendarnog fudbalera Siniše Mihajlovića, njegova supruga Arijana povukla se iz javnog života. Bio je to prirodan odgovor na ogromnu bol i gubitak čovjeka koji joj je bio oslonac i partner kroz čitav život. A sada…
Mjesecima nije napuštala svoj dom, zatvorena u tišinu i sjećanja, boreći se s tugom koja se činila nepodnošljivom. Ali, kako vrijeme prolazi, život uvijek pronađe put da nastavi dalje. Upravo je Arijana dokazala da, iako rana ostaje zauvijek, čovjek može pronaći snagu da se podigne.
- Podrška porodice i najbližih pomogla joj je da shvati da ne smije ostati zarobljena u prošlosti. Uz svoju djecu, koja su joj bila najveći oslonac, i prijatelje koji su je ohrabrivali, pronašla je unutrašnju snagu za novi početak. U Rimu je, zajedno s poslovnim partnerom Alesandrom, odlučila otvoriti restoran-bar. Taj projekat nije bio samo posao, već i simbol njenog povratka životu. Enterijer je uredila sama, uz sugestije kćerki, pazeći da svaki detalj odiše toplinom i porodičnim duhom. Restoran se nalazi u kvartu Parioli, mjestu koje je za nju imalo posebno značenje jer je tamo provela mladost, okupljala prijatelje i gradila uspomene tokom osamdesetih i devedesetih godina. Za Arijanu, restoran nije samo prostor u kojem se služi hrana – on je postao utočište emocija, sjećanja i nove energije.
Iako je teško bilo povjerovati da će ponovo naći motivaciju, ugostiteljski projekat vratio joj je osmijeh na lice. Mjeseci provedeni u kući, obuzeti tugom, zamijenjeni su novom svakodnevicom u kojoj posao i strast daju smisao. Svi koji su posjetili restoran hvalili su ne samo italijansku kuhinju, već i posebnu atmosferu koju je Arijana unijela u prostor. Gosti su često naglašavali da se u tom lokalu osjeti ljubav i toplina, nešto što prevazilazi običan obrok. Restoran je postao njen lijek, podsjetnik da je moguće nastaviti dalje i da se u svakodnevici može pronaći novi smisao.
U rijetkim javnim istupima, Arijana je govorila o bolnom trenutku kada je izgubila supruga. Prisjećala se dana kada je Siniša preminuo u njihovoj kući u Rimu, okružen porodicom i najbližim prijateljima. Držala ga je za ruku i šapnula mu da može otići miran, obećavši mu da će brinuti o djeci. Taj trenutak, kako je kazala, bio je najintenzivniji i najteži događaj njenog života. Osjetila je posljednji dah i shvatila da ništa više neće biti isto. To obećanje – da će čuvati djecu i nastaviti život – danas ispunjava kroz svoju hrabrost i ustrajnost.
- Nakon njegove smrti, često je osjećala njegovo prisustvo u kući. Tvrdila je da je čula šum njegovih papuča ili vidjela kako se posteljina pomjera, kao da je on i dalje tu. Broj 19 postao je simbol njihove povezanosti – Siniša je sahranjen 19. decembra, njena majka i prva kćerka rođene su istog datuma, a često bi baš u 19:19 pogledala na sat. Za Arijanu, sve to su bili znakovi da on i dalje bdije nad njima.
Prema pisanju Kurira (kurir.rs), broj 19 za porodicu Mihajlović ima posebnu snagu i simboliku, a Arijana ga doživljava kao nit koja je i dalje povezuje sa suprugom. Na taj način, i u svakodnevnim sitnicama, pronalazi utjehu i osjećaj da nije potpuno sama.
- Posebno bolni trenuci dolazili su kada je posjećivala groblje Verano u Rimu, gdje je Siniša sahranjen. Sama je priznala da tamo nije osjećala njegovo prisustvo. Umjesto toga, pronalazila ga je u njihovoj kući, u predmetima koje je ostavio, u odjeći i sitnim ritualima. Kada bi stavila njegov kačket ili pogledala omiljenu fotografiju, osjećala je da je on i dalje dio njenog života. Njegov grob kasnije je premješten u Aleju velikana na Veranu, čime mu je odato priznanje kakvo zaslužuje. To monumentalno groblje, smješteno pored Bazilike San Lorenco, pravi je muzej pod otvorenim nebom, mjesto na kojem počivaju mnoge znamenite ličnosti. Premještanjem u Aleju velikana potvrđeno je da Siniša nije bio samo fudbaler, već i simbol upornosti, snage i neizmjerne ljubavi prema igri.
