Nasilje u porodici je ozbiljan društveni problem koji pogađa ljude svih uzrasta, polova i socioekonomskih statusa. Ono se može manifestovati na različite načine, uključujući fizičko, emocionalno, psihičko, seksualno i ekonomsko zlostavljanje.
Život svake djevojke koja je prisiljena prodavati svoje tijelo za novac kako bi si osigurala osnovne uvjete za život nije lak, a iza takve strašne odluke često se kriju još strašnije životne priče. Isto vrijedi i za Dinu, koja još nema ni trideset godina, ali na čijem se licu već vide tragovi strašne sudbine.
Tko su žene koje svaku noć stoje na prašnjavoj strani ceste, u snijegu, dok se inje ledi i asfalt grije, nudeći svoja tijela? Na Kaćkoj petlji, najpopularnijoj tezgi u Novom Sadu, ima nekoliko prostitutki. Oskudno odjevene, upadljivo našminkane, jeftino ofarbane kose, zveckaju i čekaju one željne prolaznog zadovoljstva. Većina njih su Romkinje. Starost se ne može odrediti. Među njima je i Dina koja ima tek 27 godina. Njezin najgori neprijatelj nije samo okrutna sudbina, već i droga koja ju je vezala za ovaj način života.
“Nas osmero živjelo je u drvenoj kući u obližnjem romskom naselju. Imali smo samo jednu sobu, gdje smo spavali, kupali se i jeli kad god smo mogli. Mi djeca nismo išli u školu i molili smo da ostanemo s majkom. Sav novac davali smo tati koji je već bio u nesvijesti. Kad sam imala 11 godina, braća i sestre su se samo sakrili ispod popluna, a mama je šutjela, pušila i gledala me kako plačem. Tada me brat napao… Otrčala sam do tetke. Ona je dugo poslovala na ulici i upoznala me s nekim klijentima i tako sam se počela baviti prostitucijom.”
Dina nije imala priliku za normalan život. Odrastanje u siromaštvu, nasilju i zlostavljanju ostavilo je neizbrisiv trag na njezinoj psihi. U tom svijetu, gdje su ljubav i sigurnost bile nepoznati pojmovi, preživljavanje je postalo jedini cilj.
“Onda sam upoznala tog tipa, koji je bio puno stariji od mene, i zaljubili smo se. Bio je jako fin prema meni, kupovao mi je namirnice, vodio me na hamburgere, držao me podalje od ulice i dopustio mi da se preselim k njemu kako bismo mogli živjeti kao par. Ubrzo sam saznala da je narkoman. Teška. Prodavao je drogu da bi je zadržao za sebe i uzimao je sve više i više, a ja sam postala ovisna pa smo izgubili novac. Što da radim? Opet sam izašla na ulicu, a on je rekao da mu ne smeta. Bilo je teško, ali kad sam se smirila, više me nije bilo briga. Moj čovjek je umro prošle godine, predozirao se, i srce mi je slomljeno. Voljela sam ga kao boga i nikada nije digao ruku na mene. Ostala sam kod kuće s njegovim bratom i šogoricom, a sada radim za svog šogora.”
Dina danas nema nikoga. Droga je odavno preuzela kontrolu nad njezinim životom, a svaka nada za promjenom sve je slabija.
“I on se drogirao, bio loš, tukao mene i ženu, upao mi u sobu i pokušao spavati sa mnom, ja sam se predala i nisam imala kamo. Željela sam ostaviti heroin, zaposliti se i živjeti kao sav normalan svijet. Onda sam pomislila, za koga? Nemam djece, ne mogu zatrudnjeti, valjda zato što sam kao dijete brutalno silovana. Ovaj život je gori od smrti, ali ja nemam hrabrosti počiniti samoubojstvo. Čekam da me droga dotakne, da se preselim na drugi svijet, da se preselim kod svog čovjeka. Neće dugo, 100 posto, pazi što pričam,” otvorila je dušu Dina i ispričala sve u Od srca, napisala je žena.
Udruga „Prevencija“ osnovana je 2004. godine na inicijativu mladih poput studenata, srednjoškolaca i liječnika, s ciljem poboljšanja kvalitete života ljudi, posebice rizičnih mladih i marginaliziranih skupina. Ona je jedina svijetla točka u životu novosadske prostitutke. Nebojša Đurasović, osnivač i direktor organizacije, već dugi niz godina obilazi mjesta okupljanja noćnih posjetitelja i volontera, donoseći im osnovne potrepštine.
U proteklom razdoblju provedeno je više od 60 projekata iz područja prevencije ovisnosti, promicanja zdravih stilova života, smanjenja štete, promicanja liječenja, prevencije spolno prenosivih i krvno prenosivih infekcija, testiranja na HIV i hepatitise, promicanja zdravlja ljudi, prava i jednakosti, poboljšanja položaja marginaliziranih skupina, borbe protiv stigme i diskriminacije, promicanja kulture, povećanja zapošljivosti i edukacije o raznim temama.
Osim što pružaju osnovne potrepštine, volonteri ove organizacije nude podršku i nadu onima koji su zaglavljeni u ovom teškom načinu života. Pomažu ženama poput Dine da pronađu izlaz, da se odviknu od ovisnosti i započnu novi život. Iako je taj put dug i težak, postoji svjetlo na kraju tunela.
Dina je svjesna da svaki dan može biti njezin posljednji. No, još uvijek postoji nada da će jednoga dana pronaći snagu za bijeg iz pakla u kojem živi. Dokle god postoji netko tko je spreman pomoći, postoji i mogućnost da će se njezina priča završiti drugačije – s novim početkom umjesto tragičnim krajem.
