Dijana Đoković, rođena kao Dijana Žagar 1964. godine u Beogradu, majka je Novaka Đokovića, jednog od najuspešnijih tenisera svih vremena. Njeno poreklo vodi iz Hrvatske, tačnije iz Slavonije, odakle su njeni roditelji, Zdenko i Sanda Žagar, prešli u Beograd, gde je Dijana i rođena.
Novak Đoković, jedan od najdominantnijih sportista u istoriji, konačno je ostvario ono što mu je godinama izmicalo – osvojio je olimpijsko zlato. Time je upotpunio impresivnu kolekciju trofeja i još jednom pokrenuo raspravu, ne samo o tome da li je najveći teniser svih vremena, već i najveći sportista uopšte.
Dok Novak piše istoriju svetskog sporta, njegova majka Dijana Đoković ostaje tiha, ali ključna figura iza kulisa njegovog uspeha. Njena životna priča svjedoči o žrtvi, odlučnosti i snazi volje, koje su često nevidljive javnosti, ali presudne za formiranje šampiona.
Dijana potiče iz kraja oko Vinkovaca, a njen otac, Zdenko Žagar, ponosno je isticao svoje hrvatske korijene. On je i dalje nastanjen u beogradskom naselju Čukarica. Dijanin odgoj bio je utemeljen u vojničkoj disciplini – odrasla je u strogoj porodici u kojoj su obrazovanje i red bili izuzetno važni. Upravo te vrijednosti prenijela je i na svoju djecu, među kojima se najviše istakao Novak.
Bez obzira na turbulentna vremena kroz koja su prolazili – ratne nedaće i finansijsku neizvjesnost – Dijana je ostala čvrsta potpora svom sinu, neumorno vjerujući u njegov potencijal. “Uprkos svemu, nikada nije odustajala”, kako ističu bliski izvori, a ta majčinska upornost bila je ključna tokom Novakove borbe za vrh.
Jedan od najintrigantnijih segmenata njenog života tiče se i duhovne transformacije koju je prošla. Dijana je odrasla u porodici katoličke tradicije, ali – kako sama kaže – “u djetinjstvu nismo slavili Uskrs niti Božić, niti su nas učili vjeri.” Taj nedostatak duhovne povezanosti bio je posljedica komunizma i tadašnje ideologije.
No, stvari su se promijenile kasnije, kada je osnovala porodicu sa Srđanom Đokovićem. Njegova majka, Stanka, koja se borila s teškom bolešću, izrazila je želju da njena djeca budu krštena. To je bio osjetljiv trenutak za Dijanu, jer se suočila s unutrašnjim preispitivanjem identiteta. “Zbog ljubavi prema porodici i jedinstva koje sam željela među nama, donijela sam odluku da pređem u pravoslavlje”, ispričala je u intervjuu za Kurir.
Krštenje je uslijedilo 1992. godine, najprije za nju, a zatim i za djecu. Tada se dogodio i neobičan trenutak – sveštenik se začudio njenom imenu “Dijana”, istakavši da to nije u skladu sa pravoslavnom tradicijom. Poslije kraćeg razmišljanja i simbolične šetnje oko oltara, predložio je kompromis – da uzme crkveno ime, ali zadrži svoje građansko. Tako je Dijana postala i Milica, što je bio njen korak ka novom duhovnom identitetu.
Njena transformacija nije bila samo duhovna, već i lična. Dijana, koja je nekada izbjegavala javnost, danas otvoreno govori o svom životu, porodici i izazovima. U posljednje vrijeme se sve češće pojavljuje u medijima, dijeleći ne samo detalje iz Novakovog djetinjstva, već i vlastite prekretnice.
Jedna od njih bila je upravo odluka da promijeni vjeru i ime – nešto što je, kako ističe, učinila iz dubokog uvjerenja i porodične ljubavi. Njena priča otkriva skriveni mozaik iza uspjeha slavnog tenisera, a iako sama nikada nije željela slavu, njen uticaj je nemjerljiv.
“Majka ne mora da bude poznata da bi bila velika,” rekla je jednom prilikom Vesna Dedić, novinarka koja nije u srodstvu s porodicom Đoković, ali je javno pohvalila Dijanin karakter i posvećenost.
Danas, kad god Novak podigne pehar, u njegovoj sjeni stoji i figura majke koja je, uz osmijeh i tišinu, izgradila temelje njegove veličine. Priča o Dijani Đoković nije samo priča o majci slavnog sportiste – to je priča o ženi koja je žrtvovala sebe da bi neko drugi uspio, o tihoj snazi koja, bez aplauza, pomjera granice.
