U poslednje vreme, Luna Đogani sve više se fokusira na porodični život i influenserski rad, a manje na skandale i medijske nastupe. Luna i Marko takođe vode svoj YouTube kanal, gde dele vlogove iz svakodnevice.
Osobni dijalog o iskustvima majčinstva i težnjama za budućnost. U carstvu javnih osoba, rijetki su poznati pojedinci koji uklanjaju svoje medijske fasade kako bi otkrili svoje pravo i ranjivo ja. Značajan događaj ove prirode dogodio se kada je Luna Đogani, poznata influencerica i bivša ličnost realityja, otvoreno razgovarala o obiteljskim stvarima u podcastu koji je vodila Ana Radulović. Tijekom razgovora, koji je protekao u uglavnom opuštenoj i prijateljskoj atmosferi, pokrenuli su temu za koju je Anna primijetila da mnoge jako zanima – Lunine namjere u vezi proširenja obitelji.
- Budući da već ima dvije kćeri, Miju i Lanu, u javnosti se često spekulira o mogućnosti da u budućnosti dobije sina. Ovu znatiželju posebno podgrijavaju Lunini prijašnji iskreni izrazi njezine želje da konačno dobije dječaka, kojeg izražava želju da nazove Luke. Proširenje: Iskreno suočavanje s izazovima, iskrenim osjećajima i iskustvima majčinstva. Dijalog je tekao bez problema sve dok Ana Radulović nije postavila pitanje koje, priznaje, “vjerojatno svi žele čuti”. U njezinu tonu nije bilo naznake senzacionalizma, već je odražavao istinski interes i empatiju prema sugovorniku. Anna je upitala: “Mogu li postaviti pitanje za koje vjerujem da zanima sve? Razmišljate li o trećem djetetu?”
U odgovoru na taj upit, Luna je odmah priznala njegovu ponavljajuću prirodu i odgovorila s osmijehom, napomenuvši da je to tema o kojoj se često razmišlja. No, nije se libila prenijeti svoju perspektivu koja je bitno drugačija od romantiziranog prikaza roditeljstva. Umjesto neozbiljne primjedbe, zadubila se u duboke emocije koje trenutno nosi kao majka dvoje male djece. – Često me pitaju kada će mi biti sin Luka, a to je pitanje na koje ne volim odgovoriti i na koje ne radije odgovaram. U ovoj se izjavi već vidi njezin ogroman teret društvenih pritisaka, koji često postavljaju osobna pitanja bez pravog razumijevanja unutarnjeg krajolika žene koja se snalazi u složenosti majčinstva, profesionalnih odgovornosti i vlastitog emocionalnog blagostanja.
Luna je u svom odgovoru otvoreno artikulirala razloge svoje odluke da neće imati treće dijete u skorije vrijeme. Glavni razlozi su sljedeći: Potrebno je značajno emocionalno i fizičko ulaganje u brigu o dvije mlade kćeri, koje još uvijek zahtijevaju stalnu pažnju. Perspektiva da roditeljstvo treba nadilaziti površnost naglašava da samo rođenje djeteta nije dovoljno; djetetu je potrebno pružiti ljubav, pažnju i stabilnost, kao i prisutnost. Trenutno psihičko i emocionalno stanje ne dopušta mogućnost drugog djeteta, kako je jasno rekla.
“Trenutno ne razmišljam o tome jer nisam sigurna u kakvo je moje psihičko stanje. Da zatrudnim, obukla bih bijelu majicu, zavezala se i tražila prijem u azil.” Ova metafora, iako izrečena na bezbrižan način, otkriva duboki umor i iskrene emocije. Luna se suzdržava od romantiziranja stvarnosti; umjesto toga, ono predstavlja istinu koju mnoge žene priznaju – majčinstvo je doista lijepo, ali može biti duboko iscrpljujuće, pogotovo kada su djeca još mala. Lukina sjena: teret neostvarenih težnji i pritisak iščekivanja Luna je godinama uporno izražavala želju da konačno rodi sina. U njezinim prethodnim bilješkama ime Luka često se pojavljivalo kao prikaz tog nepotpunog poglavlja.
Otvoreno je izrazila svoju naklonost ovom imenu i želju da ga nosi njen budući nasljednik. Ta se čežnja može protumačiti kao emocionalna projekcija optimizma u pogledu budućnosti, kao i prikaz koncepta obiteljske zajednice koju mnoge žene zamišljaju u nekoj fazi svog života. No, ono što Luna u ovom trenutku jasno pokazuje je osjećaj zrelosti i razumijevanje vlastitih granica. Nije sklona donositi važne odluke vođena društvenim obvezama ili očekivanjima javnosti. Nije cilj samo donijeti dijete na svijet bez obzira. Treba biti siguran u njihovu volju i sposobnost da djetetu pruže svu potrebnu podršku i brigu.
U tu je izjavu ugrađena njezina bitna poruka: majčinstvo se ne bi trebalo promatrati kao puku obvezu ispunjavanja društvenih očekivanja; nego predstavlja odnos koji zahtijeva potpunu predanost, snagu i ljubav. Ako netko ustanovi da su ti resursi trenutno nedostatni, bolje je prihvatiti iskrenost nego prekoračiti granice vlastite stabilnosti. Zaključak: Važnost integriteta i redefinicija majčinstva u javnoj sferi. U eri u kojoj se žene često suočavaju s očekivanjima da “imaju više”, “budu sve” i “uvijek budu dostupne”, Luna Giogani je ovim dijalogom prenijela važnu poruku: priznati da niste spremni za određenu situaciju nije znak slabosti. Umjesto toga, odražava duboki osjećaj odgovornosti.
Njene riječi to nepogrešivo prenose: Majčinstvo nije samo biološka uloga, već podrazumijeva i značajne emocionalne i psihičke obveze. Svako dijete ima pravo na roditelja koji je angažiran – ne samo fizički prisutan, nego i mentalno angažiran. Žena ima pravo odlučivati o svom tijelu, svom životu i tempu kojim želi osnovati svoju obitelj. Štoviše, njezina spremnost da se upusti u samozatajni humor i da iskreno govori o svojim iskustvima sa stresom i umorom igra značajnu ulogu u humaniziranju javnih osoba slavnih.
Ispod slojeva šminke, Instagram filtera i pregleda kamera krije se majka koja se suočava s istim dilemama i izazovima kao i svi ostali. Upravo sada, ime Luke utjelovljuje nježnu čežnju i prigušenu težnju, a ne konačni plan. Luna je izjavila da ne isključuje u potpunosti mogućnost ponovnog majčinstva u budućnosti; međutim, taj trenutak tek treba doći. U njezinoj pripovijesti prikazane su brojne žene koje, osim duboke ljubavi prema djeci, nose i teret svakodnevnih obveza. Njezina autentičnost služi kao model za prenošenje poruke s javne platforme koja je istovremeno osnažujuća i utemeljena na realizmu, a ujedno odražava duboku ljudskost.
