Na pitanje o svom životnom stilu jezgrovito izražava zadovoljstvo, navodeći da je jako zadovoljan i da ga ne bi mijenjao za mjesto predsjednika.
Čovjek, koji nikada ne kroči u trgovinu i suzdržava se od kupnje bilo čega u supermarketu, odgovorio je odlučnim “Ne!
Kada je riječ o hrani, postoji minimalni standard koji treba zadovoljiti.
Postavlja se neizbježno pitanje: Kako se on održava i hrani? Odgovor je jednostavan: oslanja se isključivo na plodove vlastitog rada, uzgajajući sve što mu je potrebno na vlastitom imanju. Međutim, postoji jedna iznimka od ove samodostatnosti – on mora posjetiti trgovinu po jedan jedini artikl: brašno. Nažalost, ovaj esencijalni sastojak ne može se proizvesti na njegovoj zemlji zbog nedostatka žitarica.
Svim drugim aspektima njegovog samodostatnog načina života on osobno upravlja. On se brine za mužnju koza, proizvodnju sira i brigu o svojim svinjama, kokošima i vrtu. U svom bogatom vrtu uzgaja širok izbor povrća uključujući rajčice, krastavce, zelenu salatu, grah, papriku, blitvu, krumpir i kupus. Uz to, ponosno se hvali vlastitom berbom voća za koju tvrdi da je ove godine polučila iznimne rezultate, obećavajući proizvodnju rakije i pekmeza.
U selu Kovačić kod Novog Travnika živi Dominko Gavrić, čovjek koji vodi samotnjački život i isključivo od imanja proizvodi sve što mu je potrebno, osim brašna u trgovini.
Dominko se brine za svoj vrt, uzgaja razno povrće poput krumpira, kupusa, graha i bundeva. Svaki višak proizvoda prodaje se drugima. Voće, pak, već dulje vrijeme ne uspijeva u Dominkovu vrtu. No, s jeseni će rakije biti na pretek, ali i slastica od suhih krušaka, jabuka, višanja, šljiva i oraha.
Vrijedni vlasnik izražava zabrinutost zbog nesretnog nedostatka šljive ove godine.
Preuzimajući odgovornost za gotovo stotinu različitih životinja, ustaje u 5 ujutro i posvećuje nevjerojatnih 14 sati svaki dan svom poslu.
Osim toga, stekao je vještinu izrade kozjeg sira, a tijekom vrućine hrani svoje svinje odbačenim bananama, breskvama, šljivama i drugim povrćem koje više nije za prodaju, zbog čega su ga njegovi prijatelji revno skupljali po selu. kad god je moguće.
Tijekom svog prognaništva u Hrvatskoj Dominko je teško obolio. No, po povratku u domovinu u BiH, gdje je izdržao pet godina bez pristupa struji, sve njegove boljke su, kako tvrdi, nekim čudom nestale.
Osim toga, svi njegovi proizvodi su potpuno prirodni, bez upotrebe umjetnih gnojiva, a svoje povrće od plamenjače čuva uz pomoć koprive, ne potrošivši pritom niti jednu jedinicu novca.
Nakon što se osobno uvjerio u učinkovitost prastarih praksi, nastavio je s razradom sustava navodnjavanja koji se koristio u njegovom vrtu. Povrće uspijeva isključivo zahvaljujući hranjivim tvarima koje pruža prirodna izvorska voda koja teče njegovom zemljom.
Unatoč tvrdnji da je potpuno lišen ikakvog viška kilograma, on u tome pronalazi zabavu, pogotovo s obzirom na njegovu dnevnu rutinu od 15 kilometara, koja uključuje obilaženje vrta, čuvanje koza i hranjenje svinja.
Kada ga se pita o njegovoj dobrobiti i životnim uvjetima, samouvjereno izražava duboko zadovoljstvo.
S ogromnim osjećajem zadovoljstva, on izjavljuje da se ne bi mijenjao s predsjednikom. Zrak je ugodan, priroda oduzima dah i svatko živi svoj život u dobrom zdravlju. Dalje kaže da je njegov uporni kašalj nestao u roku od mjesec dana nakon povratka na svoje imanje u Bosni i Hercegovini.
Tijekom cijele godine preživljava isključivo od mesa tri svinje od 250 kilograma, koje marljivo suši i troši, eliminirajući potrebu za dodatnom kupnjom.
Unatoč tome što živi u potpunoj osami, njegova rezidencija nalikuje potpuno opskrbljenoj ljekarni, s preciznom organizacijom koja je vidljiva u svakom kutu. Tijekom godina usavršavao je svoje vještine u izradi izuzetnog kozjeg sira i stručnom čuvanju mesa.
