Osnovna škola Vladislav Ribnikar na Vračaru u Beogradu , nakon nezapamćenog zločina koji se desio 3. maja više nije mjesto gdje se uči. Naime, ovo je kišljenje mnogih roditelja, a na društvenim mrežama se vodi velika rasprava u komentarima da je tog dana uslijedio kolaps društva i da više nije prihvatljivo da djeca tamo pogađaju nastavu.
“To mjesto više ne može funkcionisati kao škola , umjesto toga treba ga pretvoriti umemorijalni centar , u čast tragedije koja se dogodila . Kada je tog tragičnog dana počela pucnjava , Sofija je slučajno bila u toaletu , dok je njena prijateljica čekala vani. Zvuk pusnjave je Sofiju natjerao da spotraži sigurnost u drugoj kabini i nažalost , umjesto da se sakrije , otrčala je u hodnik gdje je izgubila život.” ovo su bile riječi jedne od majkih koja je tugu odlučila da podijeli i sa javnosti.
Ona je dalje izjavila da smatra da je u Srbiji neophodan hitan prekid nastave i školske godine te se na taj način mora pokazati solidarnost za žrtve koji su smrtno stradali , a li i za njihove roditelje čiji su životi sada potpuno uništeni. Naime, trebaju se zaustaviti napori za normalizaciju i razumno je da djeca nakon ljetnih praznika druže se sa svojim vršnjacima i učiteljima izvan škole. Milanga Negić je majka djevojčice Sofije koja je istakla da djeci treba da se smiju i plaču , vrište i grle se , te da od 1. septembra traba da doživi potpunu konceptualnu reviziju. Milanka također dodaje da su hitno potrebne promjene, da današnji sustav osnovnog obrazovanja mora se mijenjati i da djeci treba pružiti sadržaj koji daje prioritet razvoju empatije , intimnosti i druženja.
