Paradajz potiče iz Južne Amerike, najverovatnije iz područja današnjeg Perua i Ekvadora. U Evropu je stigao u 16. veku, nakon Kolumbovih putovanja, a danas se uzgaja gotovo u svakom delu sveta, naročito u toplijim klimama. Može se gajiti u baštama, plastenicima, pa čak i na balkonima u saksijama.
Opće je poznato da je rajčica među najpopularnijim namirnicama tijekom ljetnih mjeseci, ponajprije zbog statusa sezonskog povrća, što pridonosi povećanju konzumacije. Unatoč tome, neformalno se shvaća da treba izbjegavati prekomjerni unos, budući da oni mogu negativno utjecati na određene osobe sa zdravstvenim problemima. Dok se rajčice ubrajaju među najčešće konzumirano i omiljeno voće na globalnoj razini, slavljene zbog svog okrepljujućeg okusa i visokog sadržaja likopena, ključno je prepoznati da one možda nisu prikladne za svakoga.
U posebnim slučajevima, njihov unos može dovesti do značajnih zdravstvenih problema, osobito kod osoba s određenim kroničnim stanjima ili osjetljivostima. Primarni problem vezan uz rajčice je njihova povišena razina kiselosti. Osobe koje pate od gastritisa ili gastroezofagealnog refluksa, koji se obično naziva žgaravica ili refluks kiseline, često prijavljuju pogoršanje simptoma nakon konzumacije svježih rajčica, soka od rajčice ili umaka. Nadalje, čak i u slučajevima kada je gastrointestinalno zdravlje općenito zadovoljavajuće, prekomjerni unos rajčice može dovesti do nelagode koju karakteriziraju osjećaj žarenja, nadutosti i nelagode u prsima.
Dodatni problem koji nije naširoko poznat, ali može izazvati značajnu zabrinutost, je bol u zglobovima. Spoj solanin, alkaloid koji se nalazi u rajčicama, ima potencijal utjecati na metabolizam kalcija u tijelu. Za osobe koje pokazuju osjetljivost na ovaj spoj ili ga unose u znatnim količinama, postoji rizik od nakupljanja kalcija u mekim tkivima, što može dovesti do oticanja, upale i bolova u zglobovima. Iako je solanin prirodna tvar, prekomjerna konzumacija može uzrokovati nelagodu; stoga se osobama s poremećajima zglobova preporuča umjerena konzumacija rajčice. Osobe s problemima s bubrezima moraju biti posebno oprezne. Rajčice su bogate oksalatom, spojem koji može dovesti do razvoja bubrežnih kamenaca.
Nadalje, njihov značajan sadržaj kalija može pogoršati funkciju bubrega kod onih koji već imaju oštećenje. Stoga, dok rajčice nude nutritivne prednosti, one mogu predstavljati znatan rizik za osobe s bolestima bubrega. Histamin je dodatna komponenta koja može dovesti do nuspojava. Iako je histamin prirodna tvar koja pomaže u borbi protiv infekcija, može izazvati značajne reakcije kod osoba s alergijama kada konzumiraju rajčice. Manifestacije ove osjetljivosti mogu uključivati osip, svrbež, oticanje jezika i razne druge vrste alergijske preosjetljivosti. U slučajevima alergije na rajčicu, reakcije su teže od onih povezanih s tipičnim alergijama i mogu zahtijevati hitnu medicinsku intervenciju.
Pojedinci kojima je dijagnosticiran sindrom iritabilnog crijeva (IBS) također moraju biti oprezni. Konzumacija rajčice može dovesti do simptoma kao što su proljev, grčevi, nadutost, plinovi i zatvor. Zbog svoje kiselosti i sadržaja vlakana, rajčice imaju potencijal nadražiti probavni sustav koji je već osjetljiv, pogoršavajući tako postojeće simptome. Pigment likopen, koji se nalazi u rajčicama, poznat je po svojim antioksidativnim svojstvima i pozitivnom utjecaju na zdravlje kardiovaskularnog sustava. Unatoč tome, umjerenost ostaje bitna sa svim nutrijentima. Prekomjerne razine likopena u tijelu mogu rezultirati stanjem koje se naziva likonodermija, koje karakterizira narančasto-crvenkasta nijansa kože.
Iako ovo stanje nije štetno, može dovesti do nelagode i zabrinutosti. Dodatni značajan aspekt odnosi se na mokraćni sustav. Kiselost prisutna u rajčicama može iritirati mjehur, osobito kod osoba koje imaju problema s mokrenjem ili inkontinencijom. Značajno, kuhanje rajčica ne ublažava ovaj učinak; nadalje, proizvodi poput umaka od rajčice ili kečapa mogu imati čak i veći potencijal za iritaciju zbog uključivanja začina i konzervansa. Dok rajčice uživaju široku popularnost zbog svog okusa i svestranosti u brojnim receptima, ključno je prepoznati da možda nisu korisne za sve pojedince.
Oni koji imaju problema s probavom, bolestima zglobova, bolestima bubrega, alergijama, sindromom iritabilnog crijeva (IBS) ili urinarnim komplikacijama trebali bi pažljivo procijeniti svoju konzumaciju rajčica i možda će trebati potpuno izbaciti ovu namirnicu ako simptomi eskaliraju. Za opću populaciju rajčice služe kao važan izvor vitamina C, kalija i antioksidansa; međutim, bitna je umjerenost. Nijedna hrana, bez obzira na njezinu dobrobit za zdravlje, nije univerzalno prikladna za sve pojedince. Pravi značaj prehrane leži u njenom prilagođavanju specifičnim zahtjevima svakog tijela, promatranju njegovih odgovora i traženju smjernica od stručnjaka.
