Sijamski blizanci su identični blizanci koji su fizički povezani zbog nepotpunog razdvajanja embriona tokom razvoja u materici. Ova pojava se stručno naziva konjugacija blizanaca i javlja se otprilike jednom na 50.000 do 200.000 porođaja.

Kirurški zahvati usmereni na razdvajanje sijamskih blizanaca predstavljaju jedan od najvećih medicinskih izazova. Ovakve operacije često nose visoke rizike i nisu uvek izvodljive. Pored toga, životni vek blizanaca koji ostanu spojeni često je ograničen, a njihova kvaliteta života može biti značajno smanjena.
Međutim, priča o Minal i Mirhi, blizankama iz Pakistana, donosi izuzetan primer nade i medicinskog uspeha. Njihovi roditelji, iako suočeni s brojnim preprekama, nikada nisu odustali od potrage za rešenjem koje će im omogućiti normalan život.
Put do operacije
Minal i Mirha su rođene spojene glavama, iako su njihovi roditelji vodili zdrav način života i nisu imali nikakve predispozicije za ovakvo stanje. Njihova majka je snažno verovala u pozitivan ishod i neprekidno se molila za zdravlje svojih ćerki.
Njihov otac, Rehan Ali, bio je odlučan da pronađe način da im pomogne. Prvobitno su britanski lekari izrazili spremnost da izvrše kompleksan zahvat, ali su troškovi operacije bili daleko iznad mogućnosti porodice. Suočen s ovom preprekom, Ali je počeo da traži alternativna rešenja.
Spas je stigao iz Turske, gde su medicinski stručnjaci, sa značajnim iskustvom u sličnim slučajevima, ponudili pomoć. Nakon detaljnih analiza i pregleda, odlučeno je da se operacija izvede u Gradskoj bolnici Ankara.
Tok operacije i postoperativni period
Operacija je obavljena u septembru 2024. godine i trajala je čak 14 sati. Postupak je bio podeljen u dve faze i u njemu je učestvovalo čak 60 vrhunskih stručnjaka. Zahvat je izveden s maksimalnom preciznošću, a tim lekara je pokazao izuzetnu posvećenost.
Iako je operacija bila uspešna, bilo je neophodno dodatno lečenje i rehabilitacija. Nakon razdvajanja, devojčice su morale proći kroz intenzivne tretmane sa:
- Neurologom, kako bi im se pomoglo u prilagođavanju na novi način funkcionisanja,
- Oftalmologom, zbog mogućih problema sa vidom usled dugotrajnog spojenog rasta,
- Specijalistima za rehabilitaciju, jer su morale ponovno učiti osnovne pokrete poput sedenja i koordinacije.
Prvih šest nedelja nakon operacije bile su posvećene fizikalnoj terapiji. Iako je adaptacija bila teška, sestre su se postepeno navikavale na odvojeni život. U početku su pokazivale prirodnu zbunjenost, ali s vremenom su stekle samostalnost i snagu.
Svetla budućnost
Danas se smatra da je zdravstveno stanje Minal i Mirhe više nego zadovoljavajuće. Iako su još uvek pod medicinskim nadzorom, svakim danom napreduju. Njihovi roditelji, Rehan Ali i Nazia Parveen, izrazili su duboku zahvalnost lekarima, predsedniku Turske i svim donatorima koji su pomogli u pokrivanju troškova operacije.
Veliku ulogu u njihovom uspešnom oporavku odigrala je međunarodna humanitarna organizacija, specijalizovana za medicinsku negu sijamskih blizanaca. Organizacija je pružila ne samo finansijsku podršku, već i medicinske resurse neophodne za oporavak.
Danas, Minal i Mirha žive sa svojom porodicom u Pakistanu, gde su nedavno proslavile svoj prvi rođendan – po prvi put kao dve odvojene individue. Njihova priča predstavlja simbol medicinskog napretka, snage i nade.