Vjerujemo da svi oni a koji su nedavno izgubili jako blisku osobu, itekako razmišljaju u pravcu, šta se dešava sa njihovih duša? Evo i nekih jasnih znakova, šta se to dešava sa osoba koje tek preminu….
Nakon smrti, duhovna vjerovanja tvrde da duša ne ostaje odmah; nego prolazi kroz jasan proces odvajanja od zemaljskog carstva. Smatra se da se duša u početku vraća na lokacije koje su imale poseban značaj tijekom njenog života, kao i na pojedince koje je najviše negovala. Ova faza je od velike važnosti i obuhvaća duhovne prekretnice uočene trećeg, devetog i četrdesetog dana nakon smrti.
- Ovi specifični dani imaju izuzetan značaj u brojnim duhovnim tradicijama, jer ocrtavaju faze kroz koje duša odlazi iz fizičkog svijeta i priprema se za prelazak u vječnost. Pojedinci koji pričaju o iskustvima kliničke smrti često opisuju osjećaj odvajanja od svojih fizičkih tijela i promatranja vlastitih oblika iz uzvišene perspektive. Ovi izvještaji su povezani sa idejom da duša privremeno napušta tijelo, koncept koji mnogi doživljavaju kao početnu fazu njenog duhovnog putovanja. Nakon konačnog napuštanja tijela, duša kreće u proces očišćenja koji traje četrdeset dana, tijekom kojeg prolazi kroz realizaciju i pripremu za susret sa Božjim.
Tijekom ovog vremena, duša se ne manifestira među živima na opiljiv način; nego se pretežno predstavlja u snovima. Ovi događaji nisu namijenjeni dijalogu, već služe kao podsetnik živima da se uključe u molitvu i da poštuju sećanje na svoje najmilije. Čin molitve, zajedno sa vrlinskim djelima koja se vrše u ime pokojnika, ima značajnu vrijednost i smatra se da pomaže duši postići mir. Prva tri dana nakon smrti označavaju period oprosta od fizičkog carstva.
Za to vrijeme, duša ostaje sjajna svojim dragim i poznatim okruženjem. Naročito vredan pažnje je treći dan, jer označava početak uspona duše u uzvišena duhovna područja. Istodobno se obavljaju pogrebni obredi, koji imaju simboličan značaj jer označavaju završetak tjelesnog života i prelazak u duhovni domen. Zatim se uznese molitve za oproštenje pokojnikovih grehova, obuhvaćajući one koji su bili neizraženi ili nesvjesni. U narednim danima, od trećeg do devetog, vjeruje se da duša obilazi carstva nebeskog svijeta, gdje svjedoči uzvišenim manifestacijama duhovnosti i svetosti, čime stiče uvid u svoje duhovne težnje.
Deveti dan označava značajnu priliku kada, po tradiciji, duša opaža devet hijerarhija anđela, koje označavaju različite redove božanskih entiteta. Ovaj dan se smatra šansom da duša, koja ovisi o njenoj unutarnjoj čistoći, bude zagrljena među tim svijetlim bićima. Okupljanje nudi duhu dubok uvid u njegovo postojanje, razmišljajući o prošlim pogreškama i alternativnim putevima kojima se moglo krenuti. Dok se u ovom shvaćanju pojavljuje jasnoća, prilika za transformaciju je nepovratno izgubljena. Ovo naglašava značaj živog angažiranja u molitvi za preminule u takvim vremenima, tražeći božanski proštaj i milost od Boga. Između devetog i četrdesetog dana, kaže se da duša doživljava duhovna iskušenja i suočava se sa posljedicama svojih postupaka.
Smatra se da se tijekom ovog vremena duša susreće sa vizijama pakla, ne kao vidom kazne, već kao sredstvom ostvarenja i pročišćenja. Tijekom ovog razdoblja, svaka molitva i svaka sveća zapaljena u čast duše imaju značajnu vrijednost. Pored toga, djela milostinje i dobra djela koja se vrše u ime pokojnika mogu olakšati ovo putovanje i pomoći duši da lakše postigne svjetlost. Završetak prve etape duhovnog putovanja događa se četrdesetog dana, obilježavajući značajan trenutak. U ovoj tački, prema vjerovanju, uspostavlja se privremeno prebivalište duše — bilo u raju ili u paklu — do konačnog suda na posljednjem sudu.
Na ovo određenje utiču ne samo događaji koji se dešavaju nakon smrti, već i ukupni život pojedinca koji je proživio na zemlji. Večnu sudbinu duše bitno oblikuju njeni postupci, misli, vera i stavovi prema drugima kao i prema Bogu. U svjetlu ovih razmatranja, nužno je da se setimo onih koji su otišli od nas. Uključivanje u molitvu za pokojnike, učešće u liturgijama i dobročinstvo u njihovu čast može doprineti spokojstvu njihovih duša. Iako možda više nisu prisutni u fizičkom smislu, njihova suština traje. U Božjim očima svi mi istrajavamo, iako u različitim oblicima.
