Žena koja se smatra inteligentnom nije definisana njenim vlasništvom. Umjesto toga, njena inteligencija je evidentna kroz njenu spremnost da se suoči sa stvarnošću i preuzme vlasništvo nad svojim odlukama.
Aristotel, poznat kao jedan od najpoznatijih filozofa antičke Grčke, smatrao je da se istinska mudrost nalazi u suočavanju sa životnim preprekama, a ne u zadovoljavanju prolaznih zadovoljstava. On je rekao da mudar pojedinac ne traži ugodna iskustva, već naprotiv, oni imaju za cilj da ublaže teškoće. Ova perspektiva naglašava značaj dugoročne perspektive i razmišljanja usmjerenog na rješavanje, a ne trenutnog prepuštanja.
Francuski filozof Jean de la Bruyere jednom je primijetio ironiju inteligencije. On je primijetio da pojedinci koji sebe doživljavaju kao visoko inteligentne često pokazuju nedostatak stvarne inteligencije. Njegova tvrdnja implicira da se istinska inteligencija ne oslanja samo na samopouzdanje i povjerenje u vlastiti intelekt, već i na sposobnost da se precizno procijeni vlastito znanje i sposobnosti.
Bivša prva dama Sjedinjenih Država, Eleanor Roosevelt, dala je svoj uvid u ovu temu. Ona je istakla da su pojedinci koji nemaju intelektualni kapacitet skloni da se upuštaju u besposleno brbljanje i ogovaranje, dok su oni koji posjeduju viši nivo inteligencije bolje opremljeni da shvate i primjenjuju moralna i etička načela. Prema njenim riječima, inteligentni pojedinci mogu razlikovati dobro i zlo, istinu i prevaru, kao i pravdu i prevaru. Njihova sposobnost da pažljivo ispitaju zamršene situacije i donesu moralno ispravne odluke pravi je dokaz njihove inteligencije.
Jednom su mudrog mudraca s Istoka pitali kako razlikovati inteligentnu ženu od budalaste žene, čak i ako je obema obećano najbolje. Njegov odgovor je bio koncizan i tačan: žena čiji se planovi u većini slučajeva uspješno ostvaruju nesumnjivo se može smatrati inteligentnom.
Mudra žena izbjegava maštanje o nedostižnim ciljevima i ne krivi sudbinu ili druge za bilo kakve uočene nedostatke u svom životu. Umjesto toga, ona sebi postavlja ostvarive ciljeve i marljivo radi na njihovom ostvarenju. Ona cijeni ono što već posjeduje i nastoji steći više za vlastito boljitak.
U suštini, ona ne očekuje život ispunjen radošću, već umjesto toga preuzima na sebe da ga iskuje. Ona je spremna da pređe životni put bez pratnje i da se odupre svim preprekama koje joj se nađu na putu. Ona prihvaća pozitivne aspekte života i razvija strategije za suočavanje s negativnim.
Inteligencija se ne mjeri samo akademskim postignućima ili superiornošću nad drugima. Istinski inteligentna žena se ne upušta u igre moći, tračeve ili nepotrebne sukobe, niti nalazi radost u nesreći drugih. Umjesto toga, njena snaga leži u njenoj neustrašivosti, budnosti i sposobnosti da prepozna osnovne vrijednosti života. Materijalni posjedi je ne definiraju; umjesto toga, obilježena je njenom spremnošću da se suoči sa stvarnošću, preuzme odgovornost za svoje izbore i donese odluke zasnovane na etičkim principima. Ovo je oličenje istinske mudrosti i inteligencije.