Pusti otok je otok koji je napušten, nenaseljen ili na neki način ne koristi se za stalni ljudski život ili aktivnosti. Takvi otoci često izazivaju maštu zbog svoje izolacije, divlje prirode i misterioznosti. Iako pusti otoci mogu biti fizički udaljeni ili teško pristupačni, oni mogu biti i simbolički “pusti” — kao mjesto koje je napustila ljudska ruka ili društvo.
Između 1945. i lipnja 1951. dogodio se jedan od najneobičnijih i najtragičnijih događaja u povijesti izoliranih otoka, na otoku Anatahan. Na ovom malom, udaljenom otoku, Japanka po imenu Kazuko Higa dijelila je život s 32 muškarca, koji su zajedno proveli čak sedam godina u potpunoj izolaciji. Ovaj osebujni i nesvakidašnji svijet postao je pozornica za složenu dinamiku između želje, nasilja i preživljavanja, dok je jedna žena i dva vatrena oružja zapalila lanac tragičnih incidenata koji su duboko otkrili mračnije aspekte ljudske prirode. Događaj, koji je postao poznat kao “Incident na otoku Queen Anatahan”, počeo je kao vojna operacija usmjerena na ovaj osamljeni otok, koji je tijekom Drugog svjetskog rata bio pod japanskom kontrolom.
Otok Anatahan imao je stratešku važnost za Japan, koji je tijekom Drugog svjetskog rata tražio način da održi kontrolu nad Marijanskim otocima. Godine 1939., 16-godišnja Kazuko Higa, koja je pobjegla od svog brata s okinavskog otoka, preselila se na Marijanska otočja, gdje je započela novi život. Nakon nekoliko godina boravka na Saipanu, preselila je na Anatahan, gdje se udala za svog supruga Zheng. On je bio zaposlen na plantaži kokosa, a Kazuko je bila odgovorna za kućanske obaveze. U tom mirnom okruženju, par je započeo svoj život, no ratne okolnosti ubrzo su promijenile njihovu sudbinu.
Dok je Drugi svjetski rat bjesnio diljem svijeta, Anatahan je ostao uglavnom pošteđen od izravnih ratnih aktivnosti. Međutim, kako su se ratni uvjeti pogoršavali, život na otoku postao je sve teži. Tijekom 1944. godine, američke snage izvele su zračne napade na japanske ciljeve, uključujući ribarske brodove, što je rezultiralo velikim brojem žrtava, među kojima su bili i mladi ljudi, pa i djeca. Nakon toga, život na otoku postao je prava borba za preživljavanje. Hrana je postajala oskudna, a stanovnici otoka ovisili su o bananama, papaji i preživjelim zalihama.
Ubrzo nakon tih napada, Kazuko je ostala na otoku s Jonglijem, novim vođom, koji je bio očaran njezinom ljepotom. Zajedno su preživljavali bombardiranja, dok su se razvijali duboki emocionalni i psihološki odnosi među njima. Ostali muškarci na otoku, uglavnom bivši vojnici i radnici, u početku su gledali Kazuko s obazrivim poštovanjem, no dinamika se ubrzo promijenila, a ona je postala predmet žudnje za mnoge.
Kako su godine prolazile, preživljavanje na otoku postajalo je sve teže. Stanovnici, izolirani od svijeta, postajali su sve više depersonalizirani i skloni nasilju, dok su jedini izvori hrane bili životinje koje su držali, poput goveda i peradi. U tom okruženju, u kolovozu 1946., dogodio se incident koji će zauvijek promijeniti njihov svijet. Dvoje muškaraca krenulo je na lovačku ekspediciju, a nakon sukoba, stvari su eskalirale, što je dovelo do serije nasilnih incidenata. Kazuko i Jongli postali su ključni akteri u održavanju reda na otoku, a među preživjelima počelo je rasti nepovjerenje i nasilje.
Pusti otoci mogu se naći u mnogim dijelovima svijeta, od tropskih područja do hladnijih regiona, i često su dom raznolikim vrstama biljaka i životinja koje se prilagođavaju uvjetima života bez ljudskog utjecaja. U nekim slučajevima, pusti otoci mogu biti rezervati za divlje životinje, zaštićena područja ili čak odredišta za istraživanje.
U međuvremenu, kraj Drugog svjetskog rata u rujnu 1945. nije bio poznat onima na Anatahanu. Zbog svoje duboke izolacije, otok je ostao u neznanju o ishodu rata, a Japanci su nastavili živjeti u uvjerenju da je Japan još uvijek u ratu. Otok, koji je u početku bio mjesto preživljavanja, ubrzo je postao simbol gubitka i nasilja. Kazuko je bila jedina žena među 32 muškarca, što je stvorilo napetu atmosferu prepunu želje, straha i napetosti.
S vremenom, situacija se pogoršala. Kako je broj preživjelih opadao, a resursi bili ograničeni, sukobi su postajali sve učestaliji. Kazuko i Jongli pokušavali su održati neku vrstu reda, no to nije bilo lako u takvim ekstremnim uvjetima. Incidenti su kulminirali u tragičnim događajima, koji su postali poznati u svjetskoj povijesti kao mračna stranica ljudske borbe za preživljavanje.
- Otok Anatahan, koji je nekoć bio simbol strategije i izdržljivosti, postao je svjedok ljudske patnje, gubitka i mračnih dubina ljudske prirode, a Kazuko i njezini suputnici ostali su simboli tih borbi, njihovi životi zauvijek obilježeni ratom i izolacijom.
