Život često iznenadi baš onda kada mislimo da smo pronašli stabilnost. Godinama ulaganja u posao, odnose i planove mogu nestati u jednom trenutku,….saznajte više u nastavku teksta…

- Povjerenje u ljude koji su mu nekad bili najbliži ponekad se pretvara u razočaranje, a snovi koji su se činili sigurnim rasprše se poput prašine. U takvim trenucima, dok traži odgovore i izlaz, čovjek shvati da najvažniji razgovor nije onaj sa drugima, već onaj koji vodi sam sa sobom.
Kada nastupi kriza, lako je pasti u očaj. Ali baš tada najviše znači usmjeriti unutrašnji glas prema nadi. Postoje riječi koje ne brišu bol niti čine čuda, ali mijenjaju nešto daleko važnije – našu unutrašnju perspektivu. Prvi korak u obnavljanju života počinje upravo iznutra. Zato mnogi ljudi posežu za kratkim rečenicama koje vraćaju snagu i podsjećaju ih da je pad samo privremen.
- Jedna od najmoćnijih poruka jeste: „Ovo je samo trenutak, a ne kraj priče.“ Krize su stranice u knjizi života, a ne čitavo poglavlje. Podsjećanjem na tu istinu čovjek pronalazi dah onda kada mu se čini da ga nema. Još jedna jednostavna, ali snažna misao – „I ovo će proći“ – stoljećima se prenosi kao štit protiv beznađa. Ni bol ni tuga nisu vječni, a svijest o tome vraća osjećaj da nismo zarobljeni, već da prolazimo kroz prolaznu stanicu života.
Posebno ohrabruje misao: „Nisam ono što mi se događa – ja sam ono što biram postati.“ Ona vraća čovjeku kontrolu, podsjećajući da padovi ne definišu njegov identitet. Prava snaga pokazuje se u onome što radi nakon što ustane. Tu se rađa i razumijevanje da bol ima smisla – čovjek ima pravo da tuguje i da pati, ali isto tako i da se oporavi, nastavi dalje i obnovi svoj život.
- Svako se može prisjetiti trenutaka kada je vjerovao da neće izdržati, a ipak je preživio. Ta sjećanja pokazuju da su suze dokaz otpornosti, a ne slabosti. I kada se od sebe traži previše odgovora, treba se prisjetiti da nije nužno znati sve odmah. Dovoljno je napraviti jedan mali korak i pustiti da se put sam otvara.
Psiholozi naglašavaju da upravo ovakve afirmacije imaju terapeutski učinak. Institut za mentalno zdravlje u Beogradu ističe da pozitivne autosugestivne rečenice pomažu ljudima da prevaziđu krize, jer smanjuju osjećaj bespomoćnosti i bude unutrašnje resurse (izvor: www.imz.rs). To je podsjetnik da riječi koje izgovaramo sebi mogu biti početak unutrašnjeg ozdravljenja.
- Moć ovih poruka ogleda se i u podsjećanju da u čovjeku postoji snaga koju još nije otkrio. Krize postaju ogledalo u kojem se otkrivaju slojevi hrabrosti za koje nismo ni znali. Jednako je važno prihvatiti emocije – tugu, ljutnju, strah ili zbunjenost – jer prava snaga nije u potiskivanju, već u dozvoli sebi da ih osjetimo. Tek tada nastaje prostor za novi početak.
Mediji u regionu često pišu o važnosti unutrašnjih poruka. Tako je portal „Blic Žena“ prenio savjet psihoterapeuta da unutrašnji dijalog određuje granice izdržljivosti – kada je pozitivan, čovjek lakše nalazi izlaz iz teških situacija (izvor: www.zena.blic.rs). To potvrđuje koliko su riječi moćan alat u procesu ozdravljenja i obnavljanja samopouzdanja.
- Jedna od rečenica koja se posebno ističe jeste: „Ovdje je moj novi početak.“ Kada se sve uruši, otvara se prostor za nešto što možda ima dublji smisao. Na ruševinama starog života može se podići novi, ovaj put iskreniji i bliži onome što čovjek stvarno jeste. U tom smislu, svaka kriza je i prilika – koliko god bolna bila.
Istraživanja o otpornosti pokazuju da ljudi koji praktikuju ovakve unutrašnje afirmacije brže pronalaze ravnotežu nakon trauma. „Politika“ je nedavno prenijela da se u školama mentalnog zdravlja u Srbiji koristi upravo metoda afirmativnog govora, koja u kombinaciji sa grupnom podrškom daje odlične rezultate u prevenciji depresije (izvor: www.politika.rs). To je još jedan dokaz da jednostavne rečenice mogu imati dubok i dugotrajan učinak.
Na kraju, svih devet rečenica nisu nikakva magija. One ne brišu bol niti vraćaju izgubljeno, ali mijenjaju nas iznutra. Kada se promijenimo mi, mijenja se i naš odnos prema svijetu. Ne brzo i spektakularno, već tiho, postepeno i trajno. Zato, kada se čini da je sve izgubljeno, važno je zastati, udahnuti i usmjeriti pogled unutra. Jer ponekad upravo jedna prava rečenica može biti prva cigla u obnovi cijelog svijeta