Vjerujemo da nema osobe na balkanu, a koja do sada nije čula za popularnu srpsku glumicu. Milenu Dravić. naime, jako je bitno napomenuti da je imala jako buran život u mladosti…
Milena Dravić smatra se jednom od najuspješnijih glumica jugoslavenske ere, a njezino će nasljeđe trajati beskrajno dugo. U naslijeđe je ostavila mnoštvo izvanrednih i uspješnih nastupa, uz vjernu bazu obožavatelja koji i danas žale za njezinom odsutnošću. Tijekom cijenjenog filmskog festivala u Cannesu 1980. zračila je briljantnošću dok je prolazila crvenim tepihom. Tog nezaboravnog dana počašćena je nagradom za najbolju sporednu glumicu, ostavivši je u čudu.
Ukrašena u svilenoj haljini koja je majstorski spajala dostojanstvenu eleganciju s dubokom vezom s njezinim naslijeđem, osvojila je sve prisutne. Ovo prestižno priznanje dobila je za zapaženu ulogu u filmu “Poseban tretman” Gorana Paskaljevića. Ipak, nije samo njezina iznimna gluma izazvala pozornost publike i medija; njezin upečatljiv stajling također je istaknut u središtu pozornosti. Tom prilikom obučena je haljina od prizrenske svile u raskošnim pastelnim tonovima, koju je posebno dizajnirao cijenjeni domaći modni kreator Aleksandar Joksimović. Crpeći inspiraciju iz srpske narodne nošnje, dizajn je odao počast nacionalnom naslijeđu, nudeći osebujnu perspektivu suvremene mode koja je osvojila i najprobirljivije modne kritičare.
Osim nošnje, Milena je izložila i autentični starinski srpski nakit koji je značajno obogatio cjelokupan dojam spoja umjetnosti i kulture. Njezina pojava izazvala je veliko uzbuđenje dok su se ljudi iz inozemstva okupljali oko nje, raspitujući se o tkanini. Neki su išli toliko daleko da su tražili da im ona nabavi isti materijal. Ovaj trenutak je dokumentovan u monografiji Tatjane Nježić „Milena Dravić“, gde Milenina razmišljanja ne samo da obuhvataju suštinu tog dana, već i ističu njenu posvećenost promociji srpske kulture na globalnoj sceni.
- Bilo je to vrijeme kada se Milena, po povratku iz Cannesa, živo prisjećala svojih iskustava. U Beogradu se zalagala za trgovinu “Duga resa”, poznatu po tradicionalnom srpskom tekstilu i pratećim rukotvorinama. Iz te je ustanove nabavila otprilike četrdeset metara prizrenske svile, koju je potom slala u London, Pariz i razne druge europske gradove. Njezina je namjera bila unaprijediti narativ koji je započela u Cannesu: promicanje lokalne umjetnosti, mode i baštine unutar najcjenjenijih kulturnih okruženja. Milena je imala za cilj trajno poštovati svoje nasljeđe, bez obzira na to gdje se nalazila diljem svijeta.
Tijekom svog putovanja u Sjedinjene Američke Države, gdje je glumila u “Mileni u svjetlu muškaraca”, projektu za koji je zaslužan Duško Radović, Milena je sa sobom ponijela simbolične darove koji utjelovljuju različite srpske tradicije. Tom prilikom imala je privilegiju upoznati poznatu američku glumicu i pjevačicu Lizu Minnelli. Susret je bio u znaku topline jer joj je Milena ponudila par tradicionalnih srpskih opanaka, predmet koji je imao značaj iznad puke materijalne vrijednosti. Prethodno spomenuta razmišljanja nadilaze individualna sjećanja jedne glumice; služe kao dokaz da umjetnička kultura može učinkovito djelovati kao glavni diplomatski veleposlanik jedne nacije.
Milena Dravić oslikavala je srpski karakter, estetiku i izbore na nijansiran način, dosljedno predstavljajući eleganciju i vrijednosti svojstvene srpskoj kulturnoj tradiciji – obilježenoj dostojanstvom, ukusom i umjetničkim senzibilitetom. Autentičnost i iskrenost dosljedno postoje na globalnoj sceni, a kada je srce pojedinca usklađeno s njihovim nasljeđem, to nadilazi okvire njegove profesije. Godinama kasnije, njezino putovanje u Cannes ostaje neizbrisiv simbol istinske milosti: unutarnje snage, duboke ljubavi prema zajednici i predanosti umjetnosti koju je utjelovila izvan uloge obične glumice u haljini. Predstavljala je spoj glamura i identiteta, a vrhunac prosvjetljenja bio je sve to u potpunosti izraziti.
