U današnjem ćlanku donosimo Vam eamotivne reći našeg Žike Jakšića,reci cepaju dusu a u nastavku teksta sazmajte o ćemu je rec…..
- Postoje trenuci u životu kada shvatimo koliko su sekunde dragocjene i koliko ih često rasipamo, nesvjesni da ih nikada ne možemo vratiti. O tome je nedavno govorio Žika Jakšić u emotivnom razgovoru sa Slavicom Đukić Dejanović u emisiji „Na terapiji“. Njegove riječi, ispunjene iskustvom i zrelošću, dirnule su mnoge i podsjetile nas na važnost vremena, koje je, kako kaže, vrijednije od novca.
Jakšić je iskreno priznao da nije uvijek znao kako da upravlja svojim vremenom. “Kada bih imao još malo vremena… popravljao bih toliko toga,” rekao je kroz tihu refleksiju, naglašavajući koliko često spoznaja dolazi tek kada osjetimo da su neki vozovi već prošli. Danas, u svojoj šezdesetoj godini, svjestan je da svaki trenutak nosi posebnu težinu i da ga ne treba trošiti na stvari koje nas ne ispunjavaju.
Često čujemo onu poznatu izreku da je „vrijeme novac“, ali, kako Jakšić ističe, to nije sasvim tačno. Vrijeme je jedini resurs koji ne možemo kupiti, produžiti ili nadoknaditi. Dok jurimo za materijalnim stvarima, zaboravljamo da su sitni trenuci s porodicom, prijateljima i sobom samima ono što zaista čini život vrijednim.
Gledajući unazad, Jakšić priznaje da mu je trebalo mnogo godina da to shvati. “Sada, kada sam postigao određeni komfor, postao sam gospodar svog vremena,” kaže on, ali odmah dodaje da ta sloboda sa sobom nosi i odgovornost. Jer kad jednom shvatite koliko je vrijeme dragocjeno, počnete ga pažljivo čuvati i koristiti samo na ono što vas ispunjava.
Posebno je istakao koliko žali zbog trenutaka koje nije proveo s porodicom. Posao mu je često bio na prvom mjestu, a dragocjeno vrijeme s najbližima ostajalo je u sjeni profesionalnih obaveza. “Vrijeme provedeno s voljenima nema cijenu,” poručio je, dodajući da je upravo ta spoznaja promijenila njegov pogled na život i naučila ga da postavlja nove prioritete.
Iako više ne želi da se vraća na ono što nije mogao promijeniti, ozbiljno razmišlja o budućnosti. Njegovi planovi danas nisu vezani samo za karijeru ili materijalni uspjeh. Želi ostaviti trag – ne kroz novac, nego kroz ljude kojima može pomoći. Razmišlja o volonterskom radu, dijeljenju znanja s mladima i motivisanju drugih da vjeruju u sebe. Njegov cilj je jednostavan, ali veličanstven: doprinos zajednici koji će živjeti i kada njega više ne bude.
Dok priča o tome, Jakšić naglašava koliko je važno zastati i zapitati se da li živimo onako kako želimo. “Vrijeme leti, a rijetko se zapitamo trošimo li ga na ono što nas čini sretnima,” kaže. Upravo ta samorefleksija je, po njegovom mišljenju, ključna za ispunjen i smislen život.
Njegove riječi postale su inspiracija mnogima koji se osjećaju izgubljeno u vrtlogu svakodnevnog stresa. Možda je vrijeme da svi zajedno zastanemo i pitamo se: “Šta ja zapravo želim od svog života? Koje trenutke ću pamtiti, a koje ću poželjeti da sam preskočio?”
- Na kraju, Jakšić nas podsjeća da je vrijeme temelj sreće i ispunjenja. “Život je prekratak da bismo ga prokockali. Moramo naučiti živjeti s namjerom i svrhom,” poručuje. Njegova priča je podsjetnik da možda nije stvar u tome da imamo više vremena, nego da naučimo mudro koristiti ono koje nam je već dato.
U svijetu koji se mijenja brže nego ikada, gdje nas obaveze i očekivanja odvlače od onoga što volimo, pametno upravljanje vremenom više nije luksuz – to je vještina preživljavanja. Žika Jakšić je svojim riječima i primjerom pokazao da nikada nije kasno da preuzmemo kontrolu i naučimo kako da svaki trenutak učinimo vrijednim
