U nastavku našeg današnjega članka, donosimo vam jednu jako zanimljivu priču, a koja nam dolazi iz Bosne i Hercegovine….
Priča Nane Zibe, žene iz Visokog, predstavlja jedan od rijetkih i snažnih primjera međureligijskog sklada, poštovanja i suživota. Iako muslimanske vjere, Ziba je četiri godine provela živeći u domaćinstvu pravoslavnog svećenika, pokazujući time da različitosti ne moraju biti prepreka miru i međusobnom razumijevanju.
Zibin životni put doveo ju je iz rodne Rogatice do Austrije, gdje je, kako sama kaže, provela godine pod istim krovom sa čovjekom pravoslavne vjere. „Živjela sam u papinoj rezidenciji“, prisjeća se Ziba, napominjući da su njena marama i tradicionalna muslimanska odjeća uvijek bili prihvaćeni i poštovani. Nikada nije osjetila pritisak da promijeni svoje navike, vjeru ili način oblačenja.
Tokom boravka u svećenikovoj kući, Ziba je doživjela ono što rijetki očekuju u takvom okruženju – iskreno gostoprimstvo i toplinu. Razlike u običajima i vjerovanjima nisu bile prepreka za uzajamno uvažavanje i saradnju. Svećenik joj je često govorio: „Ti poštuj svoje običaje, a ja ću svoje“, čime je potvrđivao da različitosti mogu koegzistirati bez konflikta.
Čak i tokom svakodnevnih aktivnosti, svećenik je pokazivao duboko poštovanje prema Zibinim vjerskim obavezama. Kada bi završio svoje bogoslužje, govorio bi njenom mužu: „Djede, molim te, skuhaj kavu dok se Nana pomoli, pa ćemo sjesti i razgovarati.“ Taj suživot bio je lišen bilo kakve prisile ili netrpeljivosti.
- Iskustvo Nane Zibe odjekuje kao važna poruka današnjem društvu, u kojem su vjerske razlike često izvor podjela. U njenoj priči nema mjesta osudi, netrpeljivosti niti diskriminaciji. Umjesto toga, prisutni su uzajamno razumijevanje, tolerancija i ljudskost. Ziba i svećenik nisu pokušavali da mijenjaju jedni druge – svako je ostao vjeran svojoj tradiciji, ali su zajedno gradili svakodnevni mir.
Zibin slučaj pokazuje da harmoničan suživot između pripadnika različitih religija nije utopija, već realna mogućnost – ako postoji volja za poštovanjem. Njena priča mogla bi poslužiti kao primjer i inspiracija mnogima koji traže način kako prevazići razlike i graditi mostove razumijevanja.
Po završetku četverogodišnjeg boravka u Austriji, Ziba se vratila u Bosnu i Hercegovinu i nastanila u Visokom, u mjestu Dobrinje. Uprkos vremenskoj distanci, sjećanja na dom svećenika ostala su živa. Govori o njima s toplinom i zahvalnošću, naglašavajući da nikada nije doživjela nikakav oblik diskriminacije zbog svoje vjere, već naprotiv – bila je prihvaćena s poštovanjem koje se rijetko sreće.
Pored Zibine dirljive priče, vrijedi osvrnuti se i na naučne spoznaje koje ističu važnost naslijeđa koje dobijamo od majki. Iako oba roditelja genetski oblikuju dijete, istraživanja su pokazala da određeni aspekti – poput procesa starenja, sklonosti ka debljanju i inteligencije – dolaze isključivo ili pretežno putem majke.
Naučnici s Univerziteta u Minhenu otkrili su da se proces starenja tijela povezuje sa mitohondrijskom DNK, koja se prenosi samo s majke na dijete. Mitohondrije, poznate kao „energetske fabrike“ ćelija, igraju ključnu ulogu u općem zdravlju i vitalnosti. Način na koji starimo, dakle, u velikoj mjeri nasljeđujemo od majke.
Isto tako, postoje indicije da i metabolizam – važan za održavanje zdrave tjelesne težine – ima veze sa majčinim genima. Ako majka ima problema s težinom, povećava se vjerovatnoća da će i dijete imati slične izazove.Jedno od najintrigantnijih otkrića dolazi sa Univerziteta u Glazgovu, gdje je utvrđeno da majčini geni imaju dominantan uticaj na nivo inteligencije djeteta. Iako oba roditelja doprinose, IQ djeteta u većini slučajeva više zavisi od majčine strane.
Priča Nane Zibe nije samo svjedočanstvo o jedinstvenom životnom iskustvu – to je podsjetnik da vjera, kultura i tradicija ne moraju razdvajati ljude. Naprotiv, ako se zasnivaju na međusobnom poštovanju, različitosti mogu obogatiti život. Istovremeno, naučne spoznaje o ulozi majke u genetskom naslijeđu dodatno naglašavaju važnost porodice u oblikovanju naše ličnosti, zdravlja i budućnosti.
U vremenu kada su razlike često uzrok podjela, i Zibina priča i nauka o majčinom naslijeđu šalju istu poruku: poštujmo jedni druge i cijenimo ono što nam je urođeno – jer upravo u tome leži naša snaga.
